Građanima Europske unije, za koje se sumnja da su počinitelji ratnih zločina, može se uskratiti pravo nastanjivanja u nekoj drugoj zemlji EU, odlučio je Europski sud, prenosi Deutsche Welle. Povod je, naime, bio slučaj jednog hrvatskog državljanina.
Jedinica sudjelovala u zločinu
Europski sud u Luxembourgu potvrdio je ranije presude suda u Nizozemskoj. Radi se o osobi K. koja ima hrvatsko i bosanskohercegovačko državljanstvo. Nju je nizozemski sud proglasio nepoželjnom zbog postojanja “ozbiljnih razloga za sumnju” da je za vrijeme rata u BiH i počinila ratne zločine. Kako se navodi u obrazloženju presude Europskog suda, koju je prenio Deutsche Welle, nizozemske vlasti su K. uskratile pravo boravka i naseljavanja u Nizozemskoj s obrazloženjem da je tijekom rata u BiH bio pripadnik jedne specijalne jedinice koja je sudjelovala u ratnim zločinima. U interesu zaštite identiteta osobe o kojoj se radi, sud ne navodi gdje se točno K. tijekom rata borio, ali se navodi kako je “nedvojbeno da je K. bio pripadnik jedinice bosanske vojske između travnja 1992. i veljače 1994.” te da je potom “iz te vojske dezertirao”.
U Nizozemskoj od 2001.
K. je stigao u Nizozemsku 2001. zajedno sa suprugom i starijim sinom. U skladu s informacijama suda koji je uputio zahtjev, K. je od tada neprekidno boravio u toj državi članici. Njegov mlađi sin rođen je ondje 2006. K. je podnio prvi zahtjev za azil nedugo nakon njegova dolaska u Nizozemsku 2001. Državni tajnik za sigurnost i pravdu odbio je taj zahtjev odlukom od 15. svibnja 2003. Ta se odluka temeljila na postojanju ozbiljnih razloga zbog kojih se može smatrati da je K. na području bivše Jugoslavije počinio zločine od travnja 1992. do veljače 1994. K. je 2011. podnio drugi zahtjev za azil koji je odbijen odlukom od 16. siječnja 2013. Nakon pristupanja Hrvatske EU, K. je tražio dozvolu boravka na temelju prava na slobodu kretanja za državljane EU-a, no i taj je zahtjev odbijen s obrazloženjem da se radi o osobi za koju se opravdano smatra kako je “znao za činjenje ratnih zločina te da je u njima i sam sudjelovao”. Za svaku se osobu mora točno utvrditi postoji li opasnost za javni red i mir, jednako kao što se mora utvrditi za koje ratne zločine postoje opravdane sumnje.