Na uočnicu i samu obljetnicu Gospina ukazanja, ove godine 39., Međugorje je pohodilo oko 30 tisuća vjernika. Od ranog jutra rijeke hodočasnika pješaka slijevale su se prema župnoj crkvi, mnogi od njih dolazili su bosonogi, a stigli su sa svih strana Hercegovine i dijela Bosne, osim pješice i autobusima, biciklima i vozilima.
Ne morate biti vjernik da biste se sa strahopoštovanjem penjali prema Podbrdu. Na strmom putu iznad mjesta Bijakovići u župi Međugorje milijuni hodočasnika u proteklih trideset devet godina jednostavno su odnijeli svaku travku, kamenčić, grumen zemlje. Ostala je gola stijena kao svojevrsni dokaz vjere i ustrajnosti, strpljenja...
Propješačilo je upečatljivom stazom u gotovo četiri desetljeća najmanje četerdeset milijuna ljudi. Kažu neki i mnogo više. Bilo je i onih koji su išli na koljenima, puzali, bosonogi... Ostalo je zapisano da su te srijede oko 18 sati djeca na Podbrdu vidjela “prekrasnu mladu ženu s djetetom u naručju’’. Davala im je rukom znak da joj se približe, no kako su kazivali, nije im toga prvog dana ništa govorila. Bili su prestrašeni, priznali su, no pomislili su odmah kako je to bila Gospa. Glas se brzo proširio njihovim obiteljima, susjedima, Međugorjem, Bijakovićima, Brotnjem, Hercegovinom… o svemu je doznala i tadašnja jugoslavenska policija, ispitivana su i djeca i roditelji, fratri...
Bilo je i zatvaranja, ali ništa nije spriječilo da u svijet ode informacija o intrigantnom događaju u ovoj hercegovačkoj župi. I 39 godina nakon toga, rijeke ljudi i dalje se uspinju na Podbrdo ili Brdo ukazanja. Tih nekoliko stotina metara iznad mjesta Bijakovići, uspone obilježavaju molitva i tišina, vapaji za ozdravljenjem, traženje utjehe u vjeri, potraga za mirom...
Na Podbrdu su od početka počela ozdravljenja vezano za Brdo ukazanja, krenula su kasnije i mnoga svjedočanstva o ozdravljenjima, što je Međugorju dalo novu dimenziju... No, tih prvih dana kada je šestero djece nastavilo odlaziti na Podbrdo, nitko nije ni slutio kako će međugorska župa postati svjetskog značaja.