“Fra Josipe, vi ste mrtav čovjek, sam vas je Bog sačuvao”, bila je rečenica koja mu je promijenila život, okidač koji ga je natjerao da prizna problem i odluči se suočiti s njim. Danas, dvije i pol godine poslije i s nevjerojatnih gotovo 100 kilograma manje, fra Josip Jukić novi je čovjek, s novim, zdravijim životnim navikama, snažnijom voljom, jednakom životnom radošću i zaraznim osmijehom. Premda njegov put promjene prate brojne mu drage osobe, ali i stručnjaci, fra Josip se odlučio i javno progovoriti o vlastitom iskustvu borbe s pretilošću, koja muči mnoge, ali i otvoriti dušu, piše Večernji list BiH.
Propješačio sam 36.000 km
Fra Josip Jukić, fratar Bosne Srebrene, rodom je iz Osove, općina Žepče. Ovaj 35-godišnjak trenutačno je na službi u livanjskoj župi Čuklić. Prije Livna tri godine fra Josip je bio samostanski i župni vikar u Kreševu, kojem, kako kaže, duguje život jer je upravo u ovom mjestu pronašao motiv te, kako sam kaže, voljom jakom poput oluje krenuo i proživio najveći dio svoje transformacije.
“U Kreševu sam upoznao kreševskog zeta Stanišu Vučetića, koji je uspio doprijeti do mene, suočavajući me s istinom, ali i činjenicom da imam problem te da, osim što nebrigom o zdravlju štetim sebi, ujedno nanosim bol i ljudima koji me vole i koje ja volim. Nakon susreta s njime morao sam se suočiti i sam sa sobom. A upravo je noć susreta sa samim sobom bila najvažnija, ali i najteža u cijeloj ovoj mojoj priči”, započinje fra Josip te sasvim iskreno priznaje koje su ga štetne navike dovele do pretilosti. “Ne da sam uživao u hrani, ja sam se jednostavno prežderavao i nadao se kako će kilogrami sami spasti. Danas znam da to nije moguće i da promjene nema bez truda i ulaganja. Kile su se lijepile, dijelom i zbog hormonalnog poremećaja, ali većinu su to ‘moji zubi natukli’. kako kaže naš narod”, nastavlja fra Josip dodavši kako je upravo prijatelj Staniša od njega tražio da mu obeća kako će otići u Banju Luku kod nutricionistice dr. Gordane Ljojić Dolić. “Sudbonosni datum sjedanja na vruću stolicu dr. Gordane bio je 13. studenoga 2017. godine. Imao sam 197 kilograma i ne da sam došao u 12.05, nego sam došao u 12.15, dakle gotovo prekasno”, prisjetio se fra Josip dana koji mu je promijenio život nakon rečenice: “Fra Josipe, vi ste mrtav čovjek, sam vas je Bog sačuvao”. Nekoliko dana poslije, nakon brojnih pregleda, nalazi su potvrdili ono što je nutricionistica rekla, da je podvučena crta i da prelaska više nema. “Dodatan problem predstavljao mi je dijabetes tipa 2. Natrag nije bilo i bio sam spreman za potpunu promjenu. Dobio sam terapiju, ali i ogromnu podršku, kako stručnu tako i od prijatelja, kolega koji su probudili volju, volju jaku kao oluja. To me motiviralo, guralo naprijed. Motivatori su veliki prijatelji. Pošalješ fotografiju vage, a oni odgovore dugom porukom ili te nazovu pa u glasu osjetiš da im je baš drago što si odlučio napraviti nešto od sebe. U svemu ovome mnogo mi je pomogla i vjera”, nastavlja priču fra Josip te govori o svim štetnim navikama čijim je eliminiranjem došao do nevjerojatnih rezultata.
“Da se kako moglo do oltara autom, ne bih hodao ni toliko. Međutim, malo pomalo, stekao sam kondiciju te s vremenom na vlastitim nogama osvajao i dijelove na koje prije nisam mogao ni autom. Propješačio sam 36.000 kilometara u dvije godine, kilometre više ne brojim. Kile su počele padati, najprije je otišla voda. Za godinu dana skinuo sam 56 kilograma. Za dvije godine skinuo sam 92 kg, a sad još dodatna četiri kilograma.
Puno ljudi mi pomoglo
Dakle, skinuo sam 96 kilograma u dvije i pol godine, sve prirodnim putem, vježbom i prehranom”, ponosno ističe naš sugovornik te priznaje da je, osim problema s hranom, bio i iznimno fizički neaktivan. Fra Josip nabraja i cijeli tim prijatelja koji su mu pomogli da od gromade sala, kako sam sebe u šali naziva, nastane čovjek. “Moja prva trenerica na daljinu je bivša framašica i moja dugogodišnja prijateljica Ana Stojanović, koja ima vježbalište u Splitu, ona mi je slala objašnjenja i prve vježbe. Kasnije su tu bili prijatelji, ali i treneri koji su sa mnom šetali i sudjelovali aktivno u mom životu.
Čitav tim ljudi se skupio da od gromade sala napravi čovjeka. Čitav tim prijatelja, doktora, psihologa, mladih, mojih kreševskih framaša, mojih spartanaca, do prijatelja fratara, ponajprije kolege i dugogodišnjeg prijatelja fra Domagoja Šimića, pa do mog bivšeg župnika fra Vinka Sičaje. Svi oni su se radovali sa svakim gubitkom svakog mog grama. Uz tim prijatelja glavnu ulogu su igrali i roditelji i sestra, i to svakodnevnim pozivima, ohrabrenjima, dolascima, porukama motivacije i radosti zbog gubitka kilograma”, ističe fra Josip te na kraju priznaje da njegova transformacija od “Jaquesa Houdeka do Petra Graše” još traje. Fra Josip planira skinuti još nekoliko kilograma. Uz svu potporu i volju jaku poput oluje, nema sumnje da će uspjeti skinuti i preostalih nekoliko kilograma.•