Više od trećine razmjeno prostorno velike općine Konjic nalazi se u njezinu sjeverozapadnom dijelu, na desnoj obali rijeke Neretve, odnosno Jablaničkoga jezera. To je područje i dolina Neretvine pritoke Neretvice omeđeno planinom Bitovnjom na istoku prema Kreševu, Zec planinom na sjeveru prema Fojnici i Uskoplju, Bokševicom na zapadu prema Rami i Prozoru i Jablaničkim jezerom na jugu, piše Večernji list BiH.
Veže se sa župom Konjic tako da se tu sastaju i dodiruju Vrhbosanska nadbiskupija i Mostarska biskupija te Hercegovačka franjevačka provincija i Bosna Srebrena. U Klisu su tri župe: Obri, većim dijelom u nižim predjelima oko Jablaničkog jezera, te Podhum-Žitače i Solakova Kula u gornjim, višim.
Puno mještana u inozemstvu
Prema podacima u monografiji “Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća” u župi Obri je pred rat 1991. godine živjelo 1960 stanovnika, u župi Podhum-Žitače 2360 i u župi Solakova Kula 1059. To je ukupno 5379 Hrvata katolika. Prema službenom državnom popisu 1991. godine, u Klisu je bilo oko 8000 stanovnika, otprilike podjednako Hrvata i Muslimana. Razlika može biti u načinu službenog popisa i župne evidencije ili zbog nekih drugih čimbenika. No, danas je stanje više nego katastrofalno. U Klisu trenutačno živi samo 127 Hrvata. U župi Podhum-Žitače 88, u župi Obri 22 i u župi Solakova Kula 17. O Hrvatima se uglavnom brine Crkva i župnici, kako neposredno nakon rata tako i danas. Bogomolje su obnavljali i duhovno, a prema mogućnostima i potrebama i materijalno, skrbili o malobrojnim župljanima.
- U svemu tome dobro je što su naši prognani župljani razmjerno blizu, nije daleko do Mostara i Čapljine, i dolaze, od proljeća do kasne jeseni, posebice kad su neke prigode i slavlja. U tom vremenu župa nekako živne, jako su vezani i vole svoj kraj, rijetkost je vidjeti tako jake osjećaje prema svome zavičaju. Želim naglasiti sljedeće - koji god sam projekt radio, što se tiče župne kuće, crkve ili bilo što drugo, oni zdušno pomažu i sudjeluju.
Ne mislim na one koji ovdje žive od svojih mirovina, nego na one koji su vani, u inozemstvu. Imaju svoje udruge u Austriji, Njemačkoj, Australiji, organiziraju humanitarne večere, druže se i prikupe novčanih sredstava za svoj kraj i župe. Vole crkvu i svoje svećenike, za primjer su i drugima, prošao sam dosta župa, ali ovaj kraj doista je u tome poseban - kaže fra Marinko Štrbac, župnik župe Podhum-Žitače. Fra Marinko je uveo molitveni program, duhovnu obnovu, svake subote u crkvi na Žitačama. Traje tri do tri i pol sata, to se pročulo i dolaze vjernici iz Mostara, Ljubuškog, Gruda, iz Bosne...
U Beču djeluje Udruga klišansko-konjičkih Hrvata i jednom godišnje organiziraju druženje, humanitarnu večer, na kojoj skupljaju pomoć svojim župama i malobrojnim sunarodnjacima, koji su ostali u Klisu i čuvaju ognjišta. Pozovu i župnika iz jedne klišanske župe, jedne godine dođe jedan, sljedeće godine drugi.
- Naš cilj je pomoći našim stradalim župama i najpotrebitijim pojedincima u Klisu i Konjicu. U tome tijesno surađujemo s našim svećenicima, a jedne godine uspjeli smo za gosta imati našeg dragog biskupa Peru Sudara, Klišanina po rođenju. To nam je svima bila velika čast i ponos, a istodobno poticaj da ustrajemo u našoj ideji i potvrda da radimo ispravan posao. I dalje ćemo to raditi, u suradnji s našim svećenicima - kaže dr. Pavao Grgić-Ivanković, član Uprave Udruge klišansko-konjičkih Hrvata Beč. U Upravi su još i: Viktor Čutura, Nada Zekić, Ivo Zekić, Marko Lukić, Zvonko Jurić, Verica Jurić i Marinko Lukić.
Ubijani i povratnici
Župnik žitački fra Marinko ističe i pomoć Hrvata iz udruge Konjic - Klis u Stuttgartu u Njemačkoj, koju vodi župljanin Zoran Ivanković iz Goranskog Polja, te pomoć koju skupljaju Hrvati iz Australije u Melbourneu, pod vodstvom župljanina Markice Kožula iz Slavkovića. Sa zadovoljstvom napominje da je prošle godine bio prvi put na humanitarnoj večeri Udruge klišansko-konjičkih Hrvata u Beču, da je skupljeno i izdvojeno 5000 eura za župu Podhum-Žitače i tim novcem je uredio, popločao dvorište oko crkve i župne kuće površine 180 m2.
Ove godine na humanitarnoj večeri u Beču, 2. ožujka, bio je drugi klišanski župnik don Josip Majić, koji obnaša dužnost župnika župe Obri i upravitelja župe Solakova Kula. Pomoć koja je skupljena išla je za obnovu crkve i kapelice na groblju u Kostajnici, koja je urađena proljetos.
Crkva u Kostajnici je prije rata bila područna crkva župe Obri, no sada je iz praktičnih razloga, i jednog broja povratnika, sjedište župe premješteno u Kostajnicu, a tu se nalazi i župna kuća. Isto je i u župi Solakova Kula, u kojoj je župno sjedište iz Solakove Kule premješteno u selo Bare.
U Klis za Hrvate, nažalost, povratka nema. Razloga je više, a među njima su i strašni zločini u ratu i nakon rata. Riječ je o zločinu u Trusini, u župi Podhum-Žitače, gdje su istoga dana kada se dogodio zločin nad Bošnjacima u Ahmićima ubijena 22 Hrvata, 18 civila i četiri pripadnika HVO-a, koji su se predali, a bilo je i više drugih ratnih zločina nad Hrvatima i zatvaranja u logore i zatvore. Nakon rata ubijeni su povratnici - na Badnju večer 2002. godine u Kostajnici, župa Obri, Muamer Topalović iz obližnjeg sela Oteležani ubio je troje članova povratničke obitelji Anđelić - oca Anđelka i kćeri Maricu i Zoricu i teško ranio sina Marinka.
Na kraju recimo i to da u župi Konjic, koja je prije rata imala oko 7000 žitelja, sada živi 760 Hrvata. Time dolazimo do poraznog podatka da zajedno sa 127 onih koji žive u Klisu, u općini Konjic trenutačno živi 887 Hrvata - od 11.513, koliko ih je bilo prema popisu 1991. godine.•