Fratri u Hercegovinu stigli 1844. godine, a onda krenuli u misije u Aziju, Afriku i Ameriku!

Franjevci su u Čerigaj stigli 1844. godine, dvije godine potom preselili se u obližnji Široki Brijeg, gdje su podigli crkvu i samostan, a 1892. utemeljili Hercegovačku franjevačku provinciju. Stigli su u Hercegovinu, a odatle su krenuli u katoličke misije na četiri kontinenta. Na širokobriješkom predstavljanju brošure “Od Hercegovine do Janjeva”, što ju je priredio Ivan Dugandžić u povodu 150. godišnjice rođenja fra Franje Brkića, hercegovačkoga franjevca rođenog u Rasnu kod Širokog Brijega, misionara Hercegovačke franjevačke provincije u Janjevu na Kosovu, sudjelovao je i dr. fra Robert Jolić. Govorio je o ostalim hercegovačkim franjevcima misionarima u starija vremena, a ponešto i u novijem vremenu. Počeo je s fra Jerkom Karačićem (starijim, mlađi je umro 1987.), suvremenikom fra Franje Brkića. Fra Jerko je rođen u Crnču kod Širokog Brijega 1842. godine (tada župa Blato ili Čerigaj, od 1847. župa Široki Brijeg). Studij je završio u Torinu, a za svećenika je zaređen krajem 1866. Po povratku u Hercegovinu kratko je djelovao u župi Brotnjo, a već 1869. polazi u Egipat. U ta vremena prokopavao se Sueski kanal, koji je od tada pa do danas najkraći plovni put iz istočne na zapadnu hemisferu. Radovi na iskopu Sueskog kanala završili su krajem 1869. godine, ali su brojni radnici i nakon toga ostali u Egiptu radi dovršetka manjih radova. Među desecima tisuća radnika bio je i veliki broj Hrvata.

Hercegovina svijetu

- Fra Lujo Ćurčija, biskup i apostolski vikar u Egiptu, tražio je od uprave hercegovačkih franjevaca da mu pošalje jednog franjevca koji bi djelovao kao kapelan među hrvatskim radnicima. Tako se u Egipat u srpnju 1869. uputio fra Jerko Karačić stariji. Nastanio se u El-Ghisaru i odatle obilazio hrvatske radnike kojih je bilo oko četiri tisuće. Fra Jerko je bio nazočan proslavi otvaranja Sueskog kanala 16. studenoga 1869. godine, kada je biskup Ćurčija blagoslovio kanal. Fra Jerko je ostao u Egiptu još sedam godina s preostalim hrvatskim radnicima. Naučio je arapski jezik. No, nažalost, obolio je od sušice. Bolestan se vraća u Hercegovinu u jesen 1876. Uskoro je 10. veljače 1877. preminuo. Bilo mu je samo 35 godina. Pokopan je na groblju Mekovac u Širokom Brijegu. Dok je još boravio u Egiptu, njegov zemljak fra Franjo Brkić sredinom 1875. pošao je u drugi svijet i u posve drukčije misije: na Kosovo, u Janjevo, među hrvatsku koloniju iz Dubrovnika, koja je tu boravila već stoljećima - kazao je dr. fra Robert Jolić. Pola stoljeća prije fra Franje Brkića još je jedan Hercegovac djelovao kao misionar u neposrednoj blizini Janjeva. Bio je to fra Anđeo Drinovac ili Mustapić, rodom iz Rakitna. No, on nije djelovao na Kosovu, ni među Hrvatima, nego u Albaniji među albanskim katolicima. Fra Anđeo je rođen 1779. godine, a za svećenika je zaređen 1803. Obnašao je brojne službe u (tada zajedničkoj provinciji) Bosni Srebrenoj. U Albaniju je otišao 1827. kako bi pomogao albanskim franjevcima koji su bili u velikoj krizi. Iste godine imenovan je provincijalom Albanske franjevačke provincije. U Albaniji je ostao tri-četiri godine i dolazi u samostan u Fojnici. Preminuo je kao župnik u Čukliću kod Livna 1848. - U isto je vrijeme u Albaniji kao misionar djelovao i još jedan Hercegovac - moguće je, štoviše, da je u Albaniju pošao skupa s Anđelom. Riječ je o fra Jakovu Jeličiću koji je rođen u Brotnju 1782. godine, a preminuo je upravo u Albaniji u gradu Lješu (Abessio) početkom 1836. U Lješu je i pokopan. Valja dakako spomenuti još jednog hercegovačkoga franjevca, štoviše, jednog od najuglednijih u čitavoj povijesti te zajednice, koji je također kao poglavar djelovao u Albaniji, ali kojih 70 godina nakon spomenutog fra Anđela Drinovca. Riječ je o fra Augustinu Zupcu koji je šest godina obnašao službu generalnoga definitora franjevačkog reda u Rimu (1889. - 1895.). Upravo je on isposlovao od generala franjevačkog reda da zajednicu hercegovačkih franjevaca uzdigne na čast provincije 1892. godine. Do tada je bila kustodija, dakle, nepotpuna neovisna i samostalna franjevačka zajednica. Po svršetku službe generalnog definitora fra Augustin je upućen u Albaniju i imenovan generalnim komisarom albanske franjevačke zajednice. Kako je ta zajednica (opet) bila u krizi i spala samo na nekoliko samostana i franjevaca, fra Augustinova zadaća bila je ponovna uspostava provincije u Albaniji. No, u tome nije do kraja uspio. Naime, 1901. bio je izabran za provincijala u Hercegovini pa se morao vratiti iz Albanije - naglasio je dr. fra Jolić, dodavši da je provincija u Albaniji ponovno uspostavljena 1906. godine, a za provincijala je izabran fra Lovro Mihačević, bosanski franjevac. Provincija Bosna Srebrena imala je najviše kontakta s Kosovom i Albanijom, a tako je i danas. Dr. fra Jolić ističe da su u razdoblju od 1719. do 1827., od 37 provincijala u Albaniji, čak devetorica bila Hrvati i dodaje: - U novije vrijeme u Albaniji su djelovala dvojica hercegovačkih franjevaca - fra Vlatko Soldo i fra Ferdo Boban, pomažući u obnovi Katoličke crkve nakon teških desetljeća komunističke diktature, koja je u Albaniji bila najgora u svijetu.

Fra Iko Skoko, trenutačno vikar Hercegovačke franjevačke provincije i Večernjakov kolumnist, bio je vizitator kustodije u Albaniji. Krajem 19. stoljeća, a posebno u prvim desetljećima 20. stoljeća veliki broj Hrvata odselio se u Ameriku. Prvi hrvatski svećenik koji je djelovao među njima stigao je 1894. godine, a za šest godina stiže i prvi franjevac. Dr. fra Jolić naglašava: - A 1922. došla su u Ameriku i prva trojica hercegovačkih franjevaca. Uskoro su hrvatski franjevci (1926.) osnovali polusamostalni komisarijat hrvatskih franjevaca u Americi. Skrb o tom komisarijatu preuzela je uskoro potom (1931.) upravo Hercegovačka franjevačka provincija. Takvo je stanje do danas, samo što se komisarijat od 1969. zove kustodija. U toj zajednici u SAD-u djelovalo je do danas, kraće ili dulje razdoblje, brojni, štoviše, čitav svoj svećenički život, blizu 150 hrvatskih franjevaca, od kojih je daleko najveći broj bio iz Hercegovine, ili članova Hercegovačke franjevačke provincije. Dr. fra Jolić posebno apostrofira fra Franju Ksavera Radišića koji je kao misionar djelovao u dalekoj Kini. Fra Franjo je rođen u Grljevićima 1913. godine, za svećenika je zaređen 1937., a već je u ljeto 1938. kao misionar stigao u Kinu. Nakon jednogodišnjeg učenja kineskoga jezika poslan je u kinesku pokrajinu Hunan, gdje je pastoralno djelovao 13 godina i vodio jedno sirotište za starije. Sačuvan je njegov neobjavljeni rukopis o Kini. Tih je godina franjevačka “Kršćanska obitelj” u Mostaru objavljivala njegova pisma iz Kine i prikupljala milodare za siromašne kineske kršćane. Nakon što su na vlast u Kinu došli komunisti, fra Franjo je 1949. bio protjeran iz Kine. Stigao je u Rim, a odatle je 1953. otišao na službu u Ameriku, gdje je preminuo 1980. i pokopan je u Chicagu. Na arapskoj, sjevernoj strani Afrike djelovao je spomenuti fra Jerko Karačić, a u dubokoj, crnoj Africi, u koju je pošao prezimenjak fra Franje Brkića - fra Blago. On je krajem 1968. stigao u Kongo (tada se zvao Zair). Fra Blago Brkić djelovao je među stanovnicima crnačkoga plemena Baluba, koji govore jezikom kiluba. Djelovao je desetljećima kao misionar u pastoralu, a kad se razbolio, posvetio se prijevodu Biblije na kiluba jezik! To je pothvat za svaku pohvalu. No, fra Blago je preveo na kiluba jezik i napisao na njemu i druge vrijedne knjige, kao što su molitvenici i vjeronaučni udžbenici. Njegov su posao nastavili drugi hercegovački franjevci, dr. fra Jolić navodi njihova imena: fra Ante Ivanković, fra Ante Kutleša, fra Filip Sučić, fra Pere Čuić, fra Stojan Zrno i fra Jozo Vasilj. O njima je prošle godine dr. fra Robert Jolić objavio vrijednu monografiju “Hercegovački franjevci pola stoljeća u Kongu”.

Katoličke misije

Dr. fra Jolić ističe i trojicu misionara franjevaca rodom iz istočne Hercegovine, iz Popova polja. Sva trojica djelovala su kao misionari među katolicima u Bugarskoj koja je bila pod vlašću Osmanlija. Fra Vital Andrijašević, najstariji među njima, koji je obnašao i provincijalsku službu, umro je 1688. Njegov imenjak i prezimenjak (mlađi) preminuo je u Dubrovniku 1734. godine, a fra Jeronim Kojić preminuo je u Splitu 1782. Sva trojica podnijela su manje ili veće progone od osmanlijskih vlasti.

Dr. fra Robert Jolić ističe da su misionari iz Hercegovine bili ne samo franjevci nego i dijecezanski svećenici. U katoličkim misijama služile su i časne sestre iz Hercegovine. Hercegovačka franjevačka provincija sa sjedištem u Mostaru ima sedam samostana (Mostar, Široki Brijeg, Humac, Tomislavgrad, Konjic, Slano i Zagreb), kustodiju u Sjedinjenim Američkim Državama, a brojni svećenici ove franjevačke provincije službuju u hrvatskim katoličkim misijama u Njemačkoj, Švicarskoj, Kanadi i Kongu, a djeluju i u Austriji.