Glasina se prenošenjem mijenja i postaje sve neobičnija i “strašnija”. Nije neobično ako neko dijete širi neku glasinu o kojoj se mnogo govori u medijima. Kao i odrasli, i dijete može imati iskrivljeno viđenje, može sumnjati u ono u što drugi ne sumnjaju, a može glasinu širiti zbog loše namjere ili jednostavno - zabave... Ako time dobiva prostor u medijima, to je dodatni rizični faktor. I zato su, uza sve druge, i mediji itekako odgovorni. Glasina se može uspješno zaustaviti samo jasnom i provjerenom informacijom. Važno je da odrasli djeci ne prepričavaju glasine. Stručnjaci naglašavaju kako, ako dijete pita, treba mu jasno reći što je istina, a što ne te odakle nam prava informacija. U obiteljima se TV i ostali mediji konzumiraju “usput” i nije neobično da se nejasno obrađene teme prenose kao “istine” jer se glasina i inače rijetko preispituje. Iako javnost vjeruje da su otmice djece učestala pojava, policijske statistike pokazuju drukčije, pa je od 2005. do danas zabilježeno tek 11 otmica djece. No, u većini tih slučajeva nije riječ o klasičnoj otmici, već o obiteljskim nesuglasicama, gdje bi jedan od roditelja uzeo dijete bivšem bračnom partneru ili su otmičari bili bliski srodnici, poput baka i djedova. No, iako su se prijave pokazale tek proizvodom bujne dječje mašte, policija vrlo ozbiljno pristupa svakoj od njih. Neka tako i ostane jer budnosti kada su djeca u pitanju nikada dosta. Nažalost, ima i stvarnih otmica. Posebni sud u Beogradu je prije nekoliko dana izrekao ukupno 26 godina zatvora za troje Francuza. Naime, lanjskog ožujka oteli su trogodišnju Mašu Prenković iz ruku majke u beogradskom naselju Braće Jerković, a sve kako bi u Francuskoj lažirali DNK analizu jako slične djevojčice za koju su se otimali tamošnji supružnici. Nitko im nije vjerovao da su nakon toga htjeli majci vratiti živu i zdravu Mašu. Nema sumnje da su strahu roditelja i cjelokupnoj psihozi, uz otmice djece, pridonijela i još dva užasna inozemna slučaja - Natasche Kampusch i malene Madeleine McCann.
uvodnik