Vrsni neurokirurg dr. sc. Vjekoslav Jeleč na trećem je mjestu HDZ-ove liste za 11. izbornu jedinicu. Jeleč, koji je i jedan od dobitnika “Večernjakova pečata”, odnedavno je član Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika. Jeleč je i dopredsjednik udruge “Prsten” u Zagrebu, rođen je u Doboju. Jeleč u intervjuu za Večernji list BiH kaže kako očekuje konačno rješenje hrvatskog pitanja i snažniji angažman službenog Zagreba.
• Kandidat ste HDZ-a u 11. izbornoj jedinici, na trećem mjestu. Zašto ste se odlučili biti kandidat i aktivno sudjelovati u političkom životu Hrvatske, ali i BiH? Čini mi se, teška zadaća.
- Dođe trenutak u životu kad čovjek donese odluku za koju vjeruje da je ispravna. Mislim da je politika život i život politika. Svi smo sudionici političkog života, aktivnije ili pasivnije.
Nakon 30 godina u struci, gdje sam se u cijelosti realizirao, smatram da svojim iskustvom u ovoj fazi života mogu dati više na kolektivnoj i društvenoj razini. Liječnici su stalno u doticaju s ljudima pa otud i pošalica: “Doktori najbolje znaju što narod boli”. Ovo je moj poziv za potporu - da zajednički gradimo bolje sutra. Kao liječnik, svaki dan se borim za živote ljudi. Kao vaš predstavnik u Hrvatskom saboru, borit ću se za bolji život Hrvata u BiH. Hoću. Sigurno. To vam jamčim svojim srcem i poštenjem.
• Tijekom ove kampanje, namjerno neću navoditi od koga to dolazi, HDZ-ovu listu u dijaspori nazivalo se izdajničkom koalicijom i ljudima, udbašima... Kako gledate na takvo bolesno ozračje?
- Nažalost, mi Hrvati, umjesto da gledamo u budućnost i kako ćemo se povezati u izgradnji boljeg sutra za sve nas, idemo u sfere koje, osobno, ne mogu razumjeti.
Nazivamo jedni druge i vrijeđamo nazivima i riječima koje najviše bole svakoga Hrvata, a sve to bez ikakvih argumenata. Tko je kompetentan to tvrditi i čime to dokazuje? Žalostan sam posebice kad to dolazi od visoko pozicioniranih dužnosnika. HDZ je državotvoran i domoljuban. Osobno se osjećam uvrijeđenim takvim etiketiranjem.
• Kako gledate na konkretan prijedlog Hrvata u BiH da uspostave federalnu jedinicu kao put za ostvarenje jednakih prava sa Srbima i Bošnjacima?
- Svi konstitutivni narodi trebaju i moraju imati ista prava. Zašto bi to kome smetalo? Ništa se ne traži što drugi već nemaju. Načelo jednakopravnosti je i načelo pravednosti! Sadašnje stanje je dokaz lošeg uređenja BiH i lošeg položaja Hrvata.
• Pitanje Hrvata u BiH jedno je od čestih koje se spominje u ovo predizborno vrijeme. Koji je vaš stav prema sudbini hrvatskog naroda na tom prostoru i što mislite o toj složenoj bh. političkoj sceni?
- Tema je to o kojoj se godinama raspravlja i traži rješenje. Jedno je sigurno: Hrvati kao konstitutivni narod imaju pravo na jednakopravnost. Jednakopravnost kao takva ispunjava i uvjet pravednosti. To nije samo civilizacijsko pitanje već i elementarno ljudsko pitanje. Ništa se ne traži što drugi nemaju. Siguran sam da jedino EU put BiH to može ispuniti i osigurati. BiH vidim kao modernu europsku zemlju uz ostale države regije. Time bi bili osigurani visoki demokratski standardi. Osobno vjerujem u dva principa: država koja nije u stanju mijenjati se, dakako nabolje, teško da je u stanju održati se te u Bentlyjev postulat: ako hoćeš da ti bude dobro, potrudi se da i drugima kraj tebe bude dobro. Da bi drugima kraj tebe bilo dobro, ljudi moraju imati dojam da ih voliš. Da bi imali dojam da ih voliš, ti ih uistinu moraš voljeti. Ovo jest utopijska ideja, ali je vodilja. To je put, istina i život. Realna politika je mračna: svim ljudima u ovoj regiji treba optimizma, vjere, nade i ljubavi. Sve je povezano, teško je tražiti korektnost ako je nismo u stanju dati.
• Mogu li samo politika i institucionalni ustroj osigurati rješenje ove situacije za Hrvate u BiH? Čini mi se da to sve predugo traje i da je potrebno uložiti nove napore.
- Istinska životna rješenja vidim kroz objedinjavanje institucionalnog sustava u RH i BiH, ali i izvaninstitucionalnog bloka. Svi kreiramo stvarni život. Svaka promjena stvarnosti započinje vlastitom promjenom. U Hrvatskoj postoji gotovo 35.000 udruga Hrvata iz BiH i sigurno je da svaka od njih može dati svoj doprinos. Nužni su jedinstvo i solidarnost Hrvata u BiH, RH i iseljeništvu. Bitan je i strateški pristup svemu rečenom, a tu smo u zaostatku.
• Veliki broj ljudi odlazi s ovih prostora RH i BiH. Kako im ovdje osigurati opstanak, što, po vama, vlast treba činiti?
- Moramo uvidjeti da razlozi odlaska i napuštanja BiH i RH nisu isti. Dok iz HR ljudi odlaze izričito iz ekonomskih razloga, iz BiH, uz ekonomske razloge, odlaze i zbog neravnopravnosti i loše pozicije i položaja Hrvata u pojedinim sredinama BiH. Hrvatska država mora napokon provoditi reforme, što nijedna vlast nije učinila, bez obzira na “političku boju”, i svojim konkretnim reformskim mjerama omogućiti zapošljavanje, privući investicije, reformirati porezni sustav, u svakom segmentu administraciju učiniti učinkovitijom i na taj način spriječiti daljnji odlazak i vratiti one koji su otišli. Kad je u pitanju BiH, vlasti u HR , koje god bile, moraju omogućiti hrvatskim tvrtkama koje ulaze u BiH, kao i tvrtkama u vlasništvu Hrvata u BiH, povoljne ekonomske okolnosti poslovanja kroz beskamatne kredite (HBOR) i sve druge ekonomske mjere koje će podići zapošljavanje Hrvata u BiH, jer samo posao omogućava egzistenciju i opstanak u ovim prostorima. Hrvatska kao članica EU mora učiniti sve da se u EU pozicija Hrvata promijeni i u političkom, a i u gospodarskom smislu te tražiti da BiH što prije otvori pregovore s EU i postane ravnopravnom članicom EU obitelji. Dok druga dva naroda imaju svoje političke pokrovitelje, najzad i Zagreb se mora aktivnije postaviti u zaštiti Hrvata u cijeloj BiH.
• Spomenuli ste potrebu sinergije iseljene i domovinske Hrvatske. Koliko se u tome smislu može učiti iz židovskoga modela okupljanja i zašto se ne primijeni u Hrvatskoj?
Dapače, moramo učiti iz židovskog pristupa i modela okupljanja i jedinstva koje ih je kroz povijest sačuvalo. Židovi su kao i mi Hrvati brojčano mali narod s jakom dijasporom, no upravo su Židovi svojim odnosom jednih prema drugima, prema državi i naciji, pokazali kako se može biti velik i moćan. Upravo taj model odnosa i jedinstva i mi moramo primijeniti, a ne, kao što sam rekao, gubiti se u podjelama i neslozi, lažnim etiketiranjima i sl.
• Dvadesetak dana nakon izbora za Sabor, glasovat će se i na lokalnim izborima u BiH. Hoćete li vi glasovati za Usoru i kako gledate na ovo pitanje dvojnog glasovanja?
- Naravno da ću glasovati u Usori. To je moja obveza prema mom narodu. Iz primjera drugih zemalja s tradicijom demokracije, koje imaju veliku dijasporu, vidljiva je opravdanost dvojnog glasovanja.
• Ako su u nečemu hrvatska politika u BiH i RH jedinstvene, onda je to euroatlantski put BiH. No ne rade svi s jednakim žarom na tome planu. Na jednoj strani referendum, na drugoj nadglasavanje od brojnijih Bošnjaka. Kako u tome smislu EU integracija vidite ulogu Zagreba?
- Kao što sam u jednom od prethodnih odgovora rekao: Zagreb u interesu zaštite Hrvata u BiH mora uložiti sve napore da BiH ubrza svoj put priključenjem u EU. Vjerujem da je i za druga dva konstitutivna naroda BiH cilj EU i NATO. Zagreb pomažući Hrvatima na tom putu pomaže i cijeloj BiH.
• Jedno vrijeme u Hrvatskoj su problem bili Srbi, pa su to onda bili Hercegovci, manje Bosanci, pa opet Srbi. U čemu je problem, kada će se konačno politika, mediji i javnost pogledati u ogledalo?
- Jedno moramo znati - nikad u Hrvatskoj nije bio problem srpski narod koji živi u Hrvatskoj, već oni Srbi koji nisu željeli RH i pristaše velikosrpske ideje. Kao Hrvat nisam mogao shvatiti i prihvatiti prozivanje Hercegovaca, jer su Hercegovci Hrvati. Prvi su ginuli na svim ratištima u Hrvatskoj kada u Hercegovini i Bosni nije ni bilo rata, Hercegovci, kao i Hrvati iz Bosne, dali su najveće sportaše koji su nosili hrvatski dres i proslavljali hrvatsko ime na svim kontinentima i uvijek su se deklarirali kao Hrvati. Koliki je samo broj Hrvata iz Hercegovine i Bosne na svim poljima ljudske djelatnosti proslavio hrvatsko ime. Ovaj problem potenciraju oni koji ne žele dobro Hrvatskoj, rade podjele i nanose nam štetu.
• Andrej Plenković novi je čelni čovjek HDZ-a. Što mislite o njegovom dolasku na čelo stranke i nije li on vjetar u leđa svim dosadašnjim kretanjima na političkoj sceni?
- To je definitivno osvježenje i nova snaga u HDZ -u i hrvatskoj politici te ugodno iznenađenje. Gospodin Plenković je moderan europarlamentarac i hrvatski političar. Iskusan je diplomat čije će nam znanje i iskustvo pomoći i u Hrvatskoj, ali i u kreiranju političke stvarnosti u BiH. Sama činjenica da se u okviru EU politike bavi jednim takvim pitanjem, kakvo je kriza Ukrajine, jasno govori o ugledu i sposobnosti tog čovjeka. Mislim da je to odličan rasplet situacije u HDZ-u, ali i izvrstan iskorak k mladim snagama i modernoj orijentaciji stranke. Time više i prema politici u BiH. I tamo imamo čovjeka u kojeg vjerujem, Dragana Čovića. Zato s puno optimizma vjerujem, zapravo sam siguran, da su Plenković i Čović moderni europski političari i da će se zajednički boriti na čelu novog europskog reformističkog i domoljubnog HDZ-a. Oni su jamstvo za pravedniji i bolji status Hrvata u BiH.
• Za brži izlazak iz krize neki zagovaraju i Vladu nacionalnog jedinstva, odnosno zajedno lijeve i desne, crveno-crne. Kako vi na to gledate?
- Kao što rekoh, zagovornik sam zajedništva i jedinstva u Hrvatskoj. RH je imala Vladu nacionalnog jedinstva kad je bilo najteže, u vrijeme rata. To se pokazalo ispravno i mudro od predsjednika Tuđmana. Iako ova ekonomska kriza traje predugo i RH su nužne reforme na svim poljima, iste bi se najlakše provele kroz Vladu nacionalnog jedinstva jer jeza provođenje tih mjera potreban nacionalni konsenzus. Bojim se da to u ovom trenutku nije moguće iz razloga što SDP-ova Vlada i lideri nisu učinili gotovo ništa. Svojim postupcima su razbijali to jedinstvo i činili tu opciju nemogućom.
• Imenovani ste članom Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika(HMI). Na koji način doživljavate rad te institucije i koji potencijal vidite u HMI-ja?
– Biti član UO-a HMI-ja za mene je velika čast, obveza i odgovornost. Zemlja kao Hrvatska, koja ima ovako veliko iseljeništvo diljem svijeta, definitivno treba posvetiti veliku pozornost tom pitanju. Iseljeništvo predstavlja veliki potencijal pa je utoliko sinergija s domovinom od prvorazrednog značaja. Strateške odrednice za iseljeništvo dobili smo 2011. godine. HMI postoji od 1951. i utemeljen je još u vrijeme Jugoslavije i predstavlja središnju nacionalnu ustanovu za obavljanje gospodarskih i društvenih aktivnosti vezanih za iseljeničke zajednice izvan teritorija RH. U uvjetima gdje ne postoji ministarstvo iseljeništva, koje bi se bavilo problemima iseljeništva i koordinacijom s njime, jedini koordinatori su HMI i Ured za Hrvate izvan RH. Potencijal iseljeništva je impresivan u svakom pogledu jer iseljena Hrvatska je po broju premašila matičnu zemlju, a gotovo 2 milijarde eura dolaze nam svake godine u RH. Naši ljudi su afirmirani diljem svijeta u znanstvenom, stručnom, ekonomskom, kulturnom, sportskom i svakom drugom segmentu. Imamo sjajne pojedince od kojih možemo puno naučiti i koji nam mogu pomoći u povezivanju s cijelim svijetom, što je danas osobito važno. Kad je u pitanju status HMI-ja, postoje pravne i statutarne nedorečenosti koje će u budućnosti zasigurno trebati jasnije definirati. Osobno ću se potruditi da se te promjene dogode čim prije i da HMI nastavi raditi u svom punom sjaju.
• Nazočili ste i upoznali rad Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK), krovne udruge iseljenih Hrvata, te proveli tri dana na Drugom iseljeničkom kongresu u Šibeniku. Što, prema vašem mišljenju, znače ovakvi susreti u domovini te na koji bi način domovina mogla jače podržati i rad Hrvatskog svjetskog kongresa?
– Za mene su ovo bila osobita iskustva i drago mi je da sam imao priliku tijekom rada Kongresa vidjeti i osjetiti tu atmosferu, strast i energiju. Ljubav za domovinu se osjetila na svakom koraku, svakoj riječi i svakoj gesti. Razmijenjeno je mnoštvo sjajnih ideja, dobronamjernih kritika, preporuka te napravljen niz planova. Mislim da mi u domovini nismo svjesni privlačne sile i moći kojom ona privlači naše iseljeništvo. Meni to nije ni čudno ni neprirodno. Zavičaj i domovina su za mene arhetipske kategorije. O tome su veliki i genijalni umovi poput Tesle i Andrića govorili s puno osjećaja. Andrić je lijepo rekao da je to jedini dug koji se vraća s lakoćom i koji se nikada ne može vratiti. Tek kad se odvoje i odu od doma, ljudi shvate koliko ga vole i što im znači.
• Udruga ‘Prsten’, čiji ste aktivan član i jedan od u utemeljitelja, također u tom smjeru organizira svoj rad. Kako sada, s ovog aspekta kandidata HDZ-a u 11. izbornoj jedinici, gledate na njezin rad u budućnosti?
- “Prsten” je kao nepolitička i neprofitna udruga bh. Hrvata nešto uistinu ohrabrujuće i poticajno. Šireći optimizam, zajedništvo, solidarnost, boreći se za dobrobit ljudi i onih kojima je pomoć najpotrebnija, ostvario je svoju misiju. Ponosan sam na “Prsten”. Najbolji dokaz da smo na pravom putu je da iz dana u dan raste i da s 200 pravnih i 3000 fizičkih članova postaje značajan subjekt društvenog života u Hrvatskoj.