Nakon tri godine implementacije, prošli tjedan su predstavljeni ključni rezultati projekata "Standardi i angažman za sprečavanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji" i "Provođenje normi, mijenjanje stavova", koje UN Women provodi u suradnji s Gender centrima Vlade Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, kao i organizacijama civilnog društva.
Najviše pažnje sudionika i sudionica izazvala je analiza troška nasilja u BiH, procijenjena godišnje na 65 milijuna KM, a na osnovu 3.000 prijavljenih slučajeva nasilja u šest lokacija obuhvaćenih istraživanjem tijekom 2016. i 2017.
U prezentaciji te analize objašnjeno je da procijenjeni troškovi usluga, koje obuhvaćaju rad centara za socijalni rad, policije, pravosuđa i zdravstvenog sektora, te specijaliziranih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva, iznose 29 milijuna KM godišnje, dok ostatak multisektorskog troška ide na teret preživjelih, kroz troškove puta, savjetovanja, lijekova, ali i smanjene mogućnosti da ostvaruju prihod tijekom procesa oporavka od izloženosti nasilju u obitelji.
Organizatori su napomenuli da veliki broj neprijavljenih slučajeva obiteljskog i nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini te brojke čini još alarmantnijim.
Predstavnik UN Women u BiH David Saunders istaknuo je da su tim projektom željeli transformirati tradicionalne stereotipe o muškosti, kao i da je 6.000 mladih iz 40 srednjih škola u BiH uključeno u program prevencije, s posebnim fokusom na dječake, dok je više od 1.200 profesionalaca educirano o standardima za sprečavanje i postupanje u slučajevima nasilja.
Navedeno je da se od ratifikacije Istanbulske konvencije, u nepunih pet godina, radilo na usklađivanju zakonodavnog okvira i politika koje definiraju oblast nasilja nad ženama gdje su 32 lokalne politike usklađene s propisima iz Konvencije.
Stručnjaci i stručnjakinje u oblasti sprječavanja nasilja u obitelji još jednom su ponovili da kazneni postupci traju dugo uz nedostatak besplatne pravne, psihosocijalne i medicinske pomoći. Sudska praksa često ovisi od samih sudaca jer ne postoji mehanizam za ujednačavanje primjene zakona.
Profesorica Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Džamna Duman poručila je da nepostojanje sustavnog pristupa u implementaciji postojećih zakonskih rješenja, kao ni djelotvornih reakcija institucija na slučajeve nasilja, predstavlja odgovornost države za nečinjenje.
- Postoji iskonski strah od sustava, porazno je da se žrtve boje institucija u vlastitoj zemlji - rekla je Duman.
SOS telefoni za žrtve nasilja u obitelji u oba entiteta preusmjerava pozive u lokacijski najbliže Sigurne kuće, kojih u Bosni i Hercegovini ima osam. Ipak, u Federaciji BIH još se čeka na usvajanje Pravilnika o osnivanju i financiranju Sigurnih kuća, koje više od 20 godina vodi nevladin sektor, oslonjen da dobru volju donatora, priopćeno je iz UN Women.