Samouki slikar Vlado Falak iz Šurmanaca udaljenih tek nekih oko 2 km od Međugorja, autor slike “Gospa iznad Međugorja”, koja je nastala uoči Velike Gospe 1974., čak 7 godina prije prvog ukazanja, umro je u Calgaryju u Kanadi u 79. godini života.
Legendarni šurmanački umjetnik bit će pokopan u petak na groblju u Calgaryju, a u Šurmancima je služena misa za pokoj njegove duše, piše Večernji list BiH.
Slikao je gledajući originalne slike. No, Gospu je toliko puta naslikao da mu više nije bilo potrebno gledati neki uzorak. Tako je prije 45 god. naslikao i Gospu koja lebdi iznad međugorskog krajolika – crkve, vinograda, Križevca, sadašnjega Brda ukazanja... Darovao ju je tadašnjem župniku fra Luki Sušcu i kapelanu fra Jozi Joliću koji su je postavili na kor u međugorskoj crkvi sv. Jakova.
Slika je dugo vremena bila obješena o zid crkve na koru i kao da je proročanski neprestano ukazivala na buduća ukazanja u međugorskoj župi. Pišući o prvim danima ukazanja, fra Jozo Jolić sliku doživljava jednim od predznaka ukazanja. Na pitanje kako je došao na ideju da naslika ovakvu sliku, Vlado je bio jasan:
- To je samo znak da se Božji i Gospini planovi ne mogu predvidjeti. Mogao bih stotinu puta upitati zašto i ne znati odgovoriti... Prije dvije godine proslavio je sa suprugom Brankom zlatni pir u Šurmancima. Otišli su u Kanadu posjetiti njihovu djecu i unučad. Sin Zoran i kći Ružica s obiteljima žive u Kanadi, a kći Tanja je u Mostaru. Imaju devetero unučadi. O detaljima Vladina života kazali su nam njegov brat Ivan i supruga mu Jadranka.
- Godine 1991., 25. ožujka dospio sam u bolnicu Sveti Duh u Zagrebu i odstranjeni su mi slijepo crijevo, desni mokraćni kanal i desni bubreg. U bolnicu sam došao s malignom retroperitonealnom fibrom, a nakon operacije stanje se pogoršavalo, operirali su me još dvaput. Primio sam 20 bočica krvi, što nije pomaglo, jer se pojavila kronična sepsa. Kad sam osjetio da mi liječnici ne mogu pomoći, devetu večer nakon operacije sam zavapio: ‘Gospe moja, neka bude po tvojoj volji, a molim te pomozi mi ostati živ radi svoje djece’. Već ujutro stanje se promijenilo! Sepsa je nestala.
Kad sam otpušten iz bolnice, zahvalio sam dr. Gilji što me je spasio, rekao je da je učinio sve što je mogao, ali da ne zna što me je spasilo te da s molitvenikom odem na Križevac kad dođem kući. Nisam mu pričao da sam naslikao tu sliku 1974., ni onu 1964., niti da sam večer prije ozdravljenja zamolio Gospu za pomoć...
Danas je slika iz 1974. u samostanu Sestara Ranjene obitelji u Vionici, a druga njegova djela po svijetu. Mnogi još smatraju kako je Gospa svoj dolazak u malo hercegovačko mjesto “najavila” nekoliko godina ranije upravo preko Vlade Falaka.