Vijest o skorašnjem referendumu izazvao je pravu paniku među Grcima. Prema izvještaju Središnje banke, depoziti su na najnižoj razini od svibnja 2004. godine. Ne postoji osoba koja u sunčanoj Ateni ne govori o ovoj temi. Čak i djeca komentiraju kako mama ovog vikenda nije kupila golemo pakiranje sladoleda jer je kupila mjesečnu zalihu tjestenine. Grkinje hrle na “laiki”. Mi često u Hrvatskoj govorimo kako je nešto laičko ne razmišljajući o podrijetlu te riječi. Laos je narod, a “laiki” je narodna tržnica. U Grčkoj svaki kvart ima ulicu koja se jedan dan u tjednu pretvara u narodnu tržnicu. Na tim ćete tržnicama naći najkvalitetnije i najukusnije voće i povrće koje Europa može proizvesti. Grci proizvode sve i sve im je izdašno, lijepo i ukusno, kao da nije kriza u zemlji. Masline su, kao i ulje, najbolje kvalitete jer prošlo ljeto Grčka nije imala mnogo kiša koje su uništile masline diljem zapadne i srednje Europe. Kupnjom na laiki tržnici, grčka obitelj može uštedjeti i do 50 posto u odnosu na one koji kupuju u supermarketima.
Na ovoj šarenoj i veselim licima ispunjenoj tržnici srest ćete ljude poput mladog Arisa koji je nedavno završio poslovni menadžment na sveučilištu na Kreti. No, svoju sreću našao je u prodaji izvrsnih rajčica s Peloponeza. Kaže kako posao u struci nije mogao naći pa si ga je sam stvorio. Sam je odlučio postati prodavač na “laiki” tržnici jer nije mogao trpjeti ekonomsku situaciju svojih roditelja. No, Aris je jedan od rijetkih, većina mladih s njegovom diplomom hrli u dijasporu, željni priznanja i poslova u hladnim uredima sa sigurnim i redovitim plaćama. Aris će radije namigivati mladim ženama, zaraditi za svoje potrebe i ostati u toploj domovini.
No, dok jedni panično stoje u redovima za bankomate, koji jedan po jedan ostaju bez gotovine, kupuju goleme zalihe hrane, prebrojavaju novčanice ispred dugih redova, drugi se, uz poznatu grčku frappé kavu ili freddo esspreso, opuštaju u kafićima promatrajući turiste. A turistima kao da nikada nije bilo zanimljivije doći u Grčku. Na sve strane naići ćete na ljude svih rasa, na suncu potamnjele europske sjevernjake, među kojima Nijemci potiho govore, ali ipak dolaze. Srest ćete i golemim šeširima zaštićene Japance u malim grupicama, glasne i dominantne Amerikance, vesele i pripite Australce i tehnološkim pomagalima opremljene Kineze. Španjolci koriste svaku prigodu izraziti solidarnost pa glasno izvikuju socijalne parole na vrlo čistom grčkom, valjda jer ta dva naroda imaju toliko sličnu dikciju različitih jezika. Svi oni željni avanture, povijesti i znamenitosti, ali ponajviše bezobzirnog opijanja.
Samo kafiće ne zatvarajte
Benzinske postaje također su poprilično popravile svoj promet zahvaljujući strahu Grka. Hoće li nestati goriva ili eura, čega će prije nestati? To su pitanja kojima se šale, ali vrlo ozbiljno komentiraju dok na uzavrelom asfaltu čekaju svoj red. Automobila u Ateni ima previše. Nemoguće je naći parkirališno mjesto pa su turisti orijentirani na taksije i javni prijevoz. Iako vrlo povoljan, uredan i čist, atenski metro češ??e je izbor studenata i radnih ljudi koji moraju doći na vrijeme na posao. U jednoj od originalnih atenskih manufaktura, u kojima se proizvode originalni suveniri, replike antičkih kipova, vaza, građevina, vlasnica Effi ima drukčije cijene za različite turiste:
– Grcima dajem najveći popust, mi smo narod koji voli i želi lijepe predmete, no ne mogu si ih priuštiti po cijenama kao Amerikanci i Japanci. Nitko se dosad nije bunio. Prema drugim europskim južnim narodima isto sam blagonaklona. Veže nas isti problem, Španjolci, Portugalci, Hrvati… svi će dobiti popust kod mene. Ovi koji sebi mogu priuštiti više, trebaju platiti komad grčke tradicije i ljepote.
Naučiti koji su supermarketi povoljniji, prvo je što vas čini pravim Atenjaninom. Bilo da ste turist, radnik, novodoseljeni imigrant ili dugogodišnji stanovnik. U drevna vremena Atenjanin se nije moglo postati, moglo se samo roditi i dobiti status građanina Atene. Danas je ovo grad u kojem su gotovo polovica stanovništva imigranti, doseljenici i ljudi koji traže svoj komad sreće u najstarijoj europskoj metropoli.
Po supermarketima ćete prepoznati na suncu izgorjele turiste s prepunim kolicima piva i jakih alkoholnih pića, a Grci se ovog vikenda prepoznaju po kolicima prepunim osnovnih živežnih namirnica. Obično se biraju povoljniji supermarketi, oni koji prodaju proizvode udruženih grčkih proizvođača (ELOMAS, kratica koja znači “Naše – grčko”) po znatno nižim cijenama. Marija Elena, supervizorica u jednom od supermarketa s najpovoljnijim cijenama, s kojom sam komentirala nevjerojatnu gužvu u subotnje jutro, ushićeno je komentirala:
– Ne mislim da je referendum loša ideja, ovo je izvrstan način da Alexis Tsipras pokaže kako ga je narod izabrao i kako narodu ponovno daje da odluči. Ja ću ga podržati, i cijela moja obitelj. Svi kolege na poslu također – kaže Elena.
– Napokon imamo premijera koji traži naše mišljenje. Nema potrebe da mu ne vjerujemo! – uzviknula je blagajnica čuvši naš razgovor.
Nekoliko je turista koji su čekali u redu, oduševljeni što smo razgovarale na engleskome, dobacilo:
– Mi smo uz vas, samo nemojte još nekoliko dana zatvoriti kafiće i noćne klubove, sve ostalo možete!
Dok je nekima provod i noćni život najvažniji dio boravka u Grčkoj, drugi se guraju u redovima ispred ureda za imigrante i kampove za smještaj ljudi koji stižu s Bliskog istoka jer je baš u lipnju Grčku preplavio val imigranata iz Sirije. Tužna slika nekada filmski slavnog trga Omonija, na koji se danas turistima i ženama strogo zabranjuje uputiti se. No, neke od tih tužnih imigrantskih priča ponekad završe i više nego sretno. Ashraf Shawki, stigao je prije 20 godina iz Kaira. Kaže da je njegovoj obitelji kao kršćanima Grčka bila prvi izbor za iseljenje. Danas ima vlastiti minimarket koji izvrsno posluje zahvaljujući uvozu egzotičnih i povoljnih proizvoda iz Egipta, ali i drugih zemalja. Na pitanje bi li se vratio u Egipat, odgovara:
– Grčka je moja domovina, ovdje je moja sreća i moj život, bez obzira na krizu i strepnju koju vidim na ljudima. Bilo bi bolje da se vratimo na drahmu, moj bi posao osobito procvjetao!
Na trgu Monastiraki imate dojam da se nalazite u sasvim drugom gradu jer tu se rijeka nasmijanih turista cjenka za suvenire i fotografira ispred milenijima starih ruševina, ulica kojima su nekad kročili slavni filozofi i mislioci. Ne tako daleko od tog turističkog Babilona s bezbroj rasa, jezika, boja i mirisa, izdiže se brdo Filopapou pokraj kojeg je slavna Pnika ili Pnix. Povijesno brdo preko puta Akropole na kojem je održan prvi politički govor, mnogi kažu mjesto rođena demokracije.
Atmosfera podvojenosti
Koračajući uređenom šetnicom, osim turista i ljubitelja prirode koji pokušavaju pobjeći od svakodnevnih briga, naići ćete na skupinu Grka i Grkinja odjevenih u bijelo kako se u prigodnim ritualima mole drevnim bogovima i prinose vino, voće i maslinovo ulje. Pripadaju novom pokretu u Grčkoj, u kojem je velik broj mladih ljudi koji se odmiču od dominacije strogo patrijarhalnog pravoslavnog okruženja i kanona ponašanja. Jedna od žena iz molitvene skupine rekla je:
– Ovo što naša skupina radi očajnički je krik za slavu i blagostanje koje su imali antički Grci. Mi se moramo vratiti svojim izvornim europskih vrijednostima, vrijednostima otprije 2000 godina.
U starom središtu grada, gdje su se u antičko doba nalazile najbolje keramičarske manufakture, centar je vladajuće Syrize. Razgovarajući s ljudima koji inače žive u tom susjedstvu, nećete uvijek naići na odobravanje. Apostolis, pekar za kojeg bi se očekivalo da podržava Syrizu, pomalo ljutito izjavljuje:
– Tsipras nije podržao pozive za referendumom u 2012., sad odjednom hoće referendum. Imao je šansu i nije ništa napravio. Ne očekujem ništa dobro od ove vlade!
Odmahuje rukom dok odlazi u lijepo uređeni prostor državne lutrije. Mjesto na kojem većina Grka izgubljene srednje klase danima i noćima sjedi i čeka trenutak kad će njihovi brojevi biti izvučeni. Opsjednutost državnom lutrijom i igrama na sreću najbolje dočaravaju prazne ulice četvrtkom i nedjeljom navečer kad se na TV prikazuje Joker. Inače, grčki TV kanali, kao u svim mediteranskim zemljama, emitiraju emisije u kojima instant-zvijezde komentiraju što su drugi odjenuli, prikazuju se stari filmovi iz vremena kad je u Grčkoj vladalo blagostanje, a prekidaju ih najnovije vijesti iz Bruxellesa ili s trga Sintagma na kojem stoluje vlada.
Vode se maratonske debate, a zapjenjeni politički protivnici pokatkad se i fizički obračunaju pred očima javnosti. Ništa čudno ni neobično, štoviše Grci su se navikli na to. Dok oporbene stranke koriste sve moguće medije kako bi istaknuli da je referendum protuustavan, ljudi traže svoje. Grci na društvenim mrežama dijele slike lijepo dizajniranih drahmi, no Grci koji žive u dijaspori oštro im se suprotstavljaju.
– Ne budite naivni, ne odbacujte Europu! – poručuje Agelos iz Chichaga svojim sunarodnjacima koji osnivaju grupe za povratak drahmi u grčke novčanike.
Atmosfera podvojenosti ono je čime bi se u jednoj rečenici mogla opisati Atena, ali i cijela Grčka. Dok vlada strah i neizvjesnost, normalni se život nastavlja. Grci vikendima hrle na plaže i u obližnja izletišta. Barem oni koji još imaju posao i kakvu-takvu plaću. Mladi se ne odriču skupe kave od 4 eura ili noćnih izlazaka, a piće stoji od 9 do 15 eura. Neke se navike ne mogu promijeniti samo tako, a društveni je život za Grke, izgleda, važnija od bilo čega.
Tipična noć u Ateni počinje jakom glazbom, bilo zvukom buzukija uživo ili stranim hitovima, a završava žestokom raspravom zaraćenih neistomišljenika. Nešto što najbolje definira Grke jest njihov temperament i tvrdoglavost. Možda je to upravo i razlog što cjelokupna politička i ekonomska kriza traje ovako dugo. Grci kažu: Izdržali smo mi i gore.