Haški tribunal objavio je prvostupanjsku presudu protiv Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog stožera Vojske Republike Srpske, kojom je osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja koje su počinile srpske snage tijekom oružanog sukoba u BiH.
Presuda sadrži 2.527 stranica i podijeljna je u četiri dijela. U presudi je navedena uloga VRS-a i policijskih struktura, ali i opisani zločini počinjeni u općinama Banja Luka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Kalinovik, Ključ, Kotor Varoš, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac i Vlasenica.
Poseban dio presude je opsada Sarajeva, teroriziranje građana snajperima i granatiranjem, kao i uzimanje talaca vojnika UNPROFOR-a.
Presuda u posebnom dijelu tretira genocid počinjen u Srebrenici, a što uključuje deportacije iz Potočara, sastanke u hotelu Fontana, zločine u Cerskoj, Kravici, Sandićima, školi u Petkovcima, u Roćeviću, Branjevu, Bišini, Trnovu, Potočarima, kao i druga pojedinačna ubojstva, javlja BIRN-Justice Report.
Objašnjena je i primjena odgovarajućeg zakona kao i odgovornost optuženog Mladića uključujući i njegovu ulogu u VRS-u i odgovornost za policijske snagae i paravojne formacije.
Prvostupanjskom presudom Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točki optužnice Tužiteljstva u Haagu. Oslobođen je jedino optužbe za genocid počinjen u šest bh. općina tijekom 1992. godine.
Vijeće je utvrdilo da je Mladić počinio te zločine svojim učešćem i doprinosom u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP), odnosno sveobuhvatnom udruženom zločinačkom poduhvatu, vezanom za Sarajevo, Srebrenicu i uzimanje međunarodnog osoblja za taoce.
Prema presudi, sveobuhvatni udruženi zločinački poduhvat, koji je postojao od 1991. do studenog 1995. godine, imao je za cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s područja u BiH na koja su bh. Srbi polagali pravo činjenjem zločina u općinama širom BiH. Vijeće je utvrdilo da dokazi nisu potkrijepili nalaz da je zločin genocida predstavljao dio cilja sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata.
Suci su utvrdili da su snage bh. Srba ubile brojne Bošnjake i Hrvate, dok su brojni drugi prisilno raseljeni iz svojih domova tijekom preuzimanja kontrole nad općinama ili nakon napada na nesrpska sela.
“Okolnosti su bile strašne; oni koji su pokušali obraniti svoje domove bili su suočeni s nemilosrdnom silom. Izvršavana su masovna pogubljenja, a neke žrtve su podlegle nakon premlaćivanja. Mnogi od počinitelja koji su zarobili bh. Muslimane pokazivali su malo ili nimalo poštovanja za ljudski život i dostojanstvo”, rekao je sudac Alphons Orie.
Druge žrtve su uhićene zatočene u zatočeničkim objektima, često u nehumanim životnim uvjetima, izložene mučenju, premlaćivanju, silovanju i drugim djelima seksualnog nasilja, i nakon toga premještene izvan tih općina.
Vijeće je utvrdilo da je Mladić bio od ključne važnosti za počinjenje tih zločina, i to u tolikoj mjeri da bez njegovih djela ti zločini ne bi bili počinjeni. Suci su stoga utvrdile da je on značajno doprinio postizanju zajedničkog cilja da se trajno uklone Bošnjaci i Hrvati s područja u BiH na koja su Srbi polagali pravo činjenjem zločina. Mladić je proglašen krivim za progon, istrebljivanje, ubojstvo, deportaciju i nečovječno djelo prisilnog premještanja.
Vijeće je također utvrdilo većinom glasova, uz protivno mišljenje suca Oriea, da su neposredni počinitelji u nekoliko općina namjeravali uništiti Bošnjake u tim općinama kao dio zaštićene grupe. Međutim, suci su zaključili da su Bošnjaci koji su bili meta napada u svakoj od općina predstavljali relativno mali dio i nisu na druge načine predstavljali značajan dio zaštićene grupe.
Shodno tome, Vijeće se nije uvjerilo da je jedini razumni zaključak bio da su neposredni počinitelji posjedovali potrebnu namjeru da unište značajan dio zaštićene grupe Bošnjaka.
Na presudu Mladiću dozvoljene su žalbe, koje će rješavati Mehanizam za međunarodne tribunale.