Jedan od konkretnih prijedloga koje su stavili na stol predstavnici hrvatskih stranaka kako bi se isključila mogućnost nadglasavanja, čak i unatoč činjenici da svi hrvatski ministri budu protiv, je uvođenje izmjena pravilnika o radu Vlade. Do 2003. godine broj hrvatskih i bošnjačkih ministara u Vladi Federacije BiH bio je jednak, s tim da su tadašnji ministri u svakome resoru imali zamjenike iz reda drugog naroda pa je bio osiguran puni paritet i jednakost u vlasti.
Hrvati nadglasani
Nakon nametanja ustavnih promjena od austrijskog visokog predstavnika Wolfganga Petritscha 2003. godine, Hrvati su dobili pet mjesta u Vladi FBiH, Bošnjaci imaju osam, s tim da imenuju i premijera kao devetu dužnost, te zbog svoje brojnosti njihove stranke imenuju i trojicu Srba. Petritscheva odluka o provedbi navodne ravnopravnosti triju naroda na prostoru cijele države s uvođenjem fiktivnih Srba u vlasti, kojih u suštini nema u Federaciji BiH, odnosno Hrvata i Bošnjaka u Republici Srpskoj samo je poslužilo kao paravan da se ovjeri zakon većine. Bošnjačke stranke u FBiH su preuzele sve značajnije resurse u svoje ruke, srpske stranke u RS-u, dok su Hrvati ostali kratkih rukava u oba entiteta jer njihovih pet ruku u Vladi FBiH ili tri mjesta u pandanu vlasti u Republici Srpskoj ne može ništa promijeniti. Uvijek su u manjini i čak svih njihovih pet ruku uvijek mogu nadglasati 12 predstavnika bošnjačkih stranaka u Federaciji BiH. Kako bi to promijenili, odnosno učinili da njihovo sudjelovanje u federalnoj vlasti uopće ima smisla, inzistira se da se primijeni isto načelo koje vrijedi i u Vijeću ministara BiH sukladno poslovniku o radu.
Recept s države
Naime, u VM je utvrđena ravnopravna raspodjela dužnosti po tri ministra za Hrvate, Srbe i Bošnjake te jednoga predstavnika manjinskih naroda. No, da bi bilo koja odluka mogla dobiti potporu, odnosno proći dalje prema Parlamentu BiH, potrebno je da za nju glasuje najmanje po jedan predstavnik iz bilo kojega konstitutivnog naroda. U slučaju da, primjerice, svi Hrvati budu protiv neke odluke, ona jednostavna pada i ne može se proslijediti u Parlament BiH. Na isti način hrvatski političari traže da se uredi glasovanje i u Vladi FBiH. Kada se oko određene odluke ne bi složili svi hrvatski ministri, jednostavno bi se proglasio nacionalni veto i ona ne bi mogla stupiti na snagu.