Hercegovački povrtlari počeli sa skupom proizvodnjom

Zbog velikog poskupljenja repromaterijala situacija u poljoprivredi je složena. Odražava li se to na narudžbe presadnica u Adria Hishtilu iz Gabele, najvećem proizvođaču presadnica povrća u regiji, govori agronom Ivica Borovac, voditelj prodaje ove tvrtke.

Zadovoljni urađenim

- Svi smo svjedoci koliko su u posljednje dvije, tri godine porasle cijene svih repromaterijala, zapravo svih životnih troškova, što se reflektira i na samu poljoprivredu. Shodno prilagodbi, od pandemije koronavirusa naučili smo razmišljati godinu unaprijed, pa smo se prošlog ljetna navrijeme prijavili za kupnju većine materijala, osigurali energente za cijelu zimu, kako plinskog grijanja, tako i na sječku, putem akumulacije drvne mase, pa su naša poskupljenja išla u područje od deset do petnaest posto. Da se nismo navrijeme pripremili, poskupljenja bi sigurno bila značajnija. Zadovoljni smo urađenim, kao i predviđanjima u kojem će smjeru stvari ići. Morali smo poskupiti presadnice, ali u mnogo manjoj mjeri nego što je to, možda, bilo očekivano. Odjek je dobar i zadovoljni smo kako su naši partneri reagirali na sve to - ističe za Večernji list ing. Borovac pa na upit što su domaći povrtlari naručili i naručuju, kaže:

- Trend s pink rajčicom počeo je u posljednje dvije, tri godine, u tom smjeru se nastavilo, hibridi su se nešto promijenili, međutim, ostao je taj smjer, pa 75 posto tržišta, odnosno domaće proizvodnje, otpada na pink rajčice, a 20 - 25 posto na crvene. Kad su u pitanju druge kulture, možda se napravila mala razlika i za nas je malo iznenađenje što je paprika nešto dominantnija od krastavca koji je, uz rajčice, bio lider u posljednje dvije, tri godine. Gledajući ukupno, rajčica zauzima 80 posto svih narudžbi za ranu sadnju, a preostalih 20 posto dijele paprike i krastavci.

Kažete poskupljenja su od 10 do 15 posto kada usporedite dosadašnju prodaju s proteklim godinama, ima li oscilacija?

- Manje-više smo na nekoj dosegnutoj kvoti. Hercegovina ima svoje kapacitete, ako samo na nju gledamo, koje ljudi mogu saditi. Dosta je plastenika nepokriveno, neuvjetno za rad, jako su skupi i zamjenski najloni i obnova konstrukcije koja je oštećena u raznoraznim uvjetima. Tako, što se tiče kvote, u Hercegovini se praktički u posljednje tri godine vrtimo oko istih količina. Međutim, kalemljenim biljkama dobili smo dodanu vrijednost, odnosno doprinijeli tome da ljudi drugačije razmišljaju, da imaju bolju i konkurentniji robu pa se javio izvoz za Hrvatsku i još neke zemlje, tako da smo u tom nekom tehnološkom smislu ljudima malo otvorili oči u kojem smjeru treba ići. Ako govorimo o nekim ukupnim količinama, riječ je o istim brojkama u posljednje dvije tri godine, neću reći da smo nezadovoljni. S obzirom na uvjete, to je još uvijek jako dobra brojka.

- Izvoz, kakva je tu situacija, ima li promijene, što se najviše izvozi?

Problemi s izvozom

- Ta tržišta, unatoč svim problemima, imaju svoje sustave unutar države. Pri tome mislim na Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku, Rumunjsku, Italiju... koje, kao zemlje Europske unije, imaju programe koji prate proizvođače i kod nas su se javili neki poticaji, međutim, kod njih je to dosta jače i sustavno složeno, tako da su svi oni koji su radili prošle godine nastavili i ove, neki su čak i pojačali. Uzrok tome je što su propala mala gospodarstva koja su, figuriram, imala pola hektara zatvorenog prostora, dva-tri hektara otvorenog. Sada su to preuzeli veliki koji su već imali pet-šest hektara pa su nadodali još jer je u ljetnom razdoblju deficit roba na tržištu. Mogu reći da su te zemlje u koje izvozimo odreagirale isto ili slično kao lani. Neki su se i pojačali, što nam daje na znanje da su planirali navrijeme, tako da su, unatoč krizi s energentima, radnom snagom i povećanjem cijena, uklopili sve to u svoje kalkulacije pa imaju smisla cijela ta proizvodnja i prodaja - kaže za portal Večernjeg lista Borovac.