Iz ljeta u ljeto ponavljaju se iste slike, iste priče i izgovori, ali se ništa konkretno ne radi na učinkovitijoj borbi protiv požara. Vatrena stihija ne proždire samo šumska prostranstva u Bosni i Hercegovini, niti je ovo jedina zemlja u kojoj se naseljena mjesta brane u dramatičnim okolnostima. Međutim, ono što razlikuje BiH od apsolutno svih ostalih država u regiji i Europi uopće, jest katastrofalna (ne)opremljenost službi koje se bore na požarištima.
Dok su kanaderi, zračni traktori i moderni kamioni uobičajeni dio vatrogasnog sustava Hrvatske i drugih zemalja na europskom jugu, vatrogasci u BiH požarima suprotstavljaju se s naprtnjačama i kamionima starim 50 godina, a u krajnjoj nuždi, u pomoć im pritekne i jedan helikopter Oružanih snaga BiH koji bačvu vode ispusti na vatrom zahvaćen prostor do kojeg ne mogu doći ‘izdrndani’ kamioni i slabo opremljeni vatrogasci. I samo požrtvovnost i hrabrost vatrogasaca na terenu zaslužne su što štete od požara nisu veće.
Politika je svakako glavni krivac što vatrogasci svake godine nespremni dočekuju ljetne požare. Entiteti se ne mogu dogovoriti o zajedničkoj nabavi kanadera, i to je već priča koja se ponavlja dugi niz godina, bez ikakvih naznaka postizanja dogovora. S druge strane, na posebnom računu Federalne uprave civilne zaštite gomila se novac koji također nije iskorišten za kupnju nove vatrogasne opreme.
Dok se čeka politička odluka, vatra guta hektare i hektare šumskih i drugih površina, poglavito u Hercegovini. Možda je problem i u tome gdje gori? Jer, nekako se teško oteti dojmu da bi se iznašla sredstva za nova vatrogasna sredstva i opremu ako bi se, ne dao Bog, pojavila dva-tri veća požarišta u okolini Sarajeva ili Banje Luke. Hercegovina je i jednoj i drugoj prijestolnici nekako daleka, tuđa, pa su i problemi tog dijela ove države daleki i tuđi. Griješe oni koji misle da se od vatre i dima to ne vidi. Naravno, tko hoće vidjeti.