HNS je posljednja crta obrane za nas Hrvate u BiH, treba graditi zajedništvo

Kada su prije nešto više od dva mjeseca objavljene izborne liste, među Hrvatima u središnjoj Bosni bilo je različitih komentara, a posebno na listu s 35 kandidata za Skupštinu Srednjobosanske županije. Plebiscitarno se davala podrška Iliji Nakiću. Malo je bilo onih koji se s tim nisu slagali, a dobar izbor “krojača liste” potvrdio se i na izborima 7. listopada na kojima je ovaj ugledni Travničanin dobio uvjerljivo najviše glasova. Sve koji ga poznaju ovaj rezultat nije iznenadio. O tome svjedoči i gotovo 30 godina njegove karijere, vojne, političke, u izvršnoj vlasti, rada u udrugama, uvijek u prvim redovima u borbi za svoj narod i pravdu. O svim ovim temama i nezaobilazno o poziciji hrvatskog naroda razgovarali smo s generalom HVO-a u mirovini Ilijom Nakićem.

Zašto ste iz mirnoga obiteljskog života otišli u nepoznato, ušli u vojni, ratni, kasnije i politički život?

- Agresija tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga na dijelove Republike Hrvatske pobudila je revolt, emotivno reagiranje. Odgojen sam u domoljublju, osjetio i razumio što se događa. Vidio sam što i Hrvatima u BiH prijeti. Probudio se nagon pomoći Hrvatskoj jer agresija je prijetila i već dolazila i iz BiH. Nužno je bilo braniti se na rodnoj grudi. Ostavio sam dobar posao i s prijateljima krenuo u potpunu neizvjesnost, spremni braniti svoj dom i narod ne razmišljajući o mogućim teškim posljedicama. Vrlo brzo se vidjelo da smo u pravu. Pokušavali smo se naoružati, organizirati postrojbe, od seoskih straža pa do prvih ustrojenih hrvatskih oružanih formacija. U početku smo bili malobrojni, jako slabo naoružani, sami kupovali oružje, a kako je jačala agresija na RH, sve nas je bilo više, odlučni, uvjereni da drugoga puta i nemamo iako svjesni kakva je vojna sila na drugoj strani. Evo, o tomu nikada i nikomu nisam javno govorio - posao, mir, sigurnost, ostavljanje obitelji (sinčić, supruga, roditelji), socijalno nezbrinute. Odluka je bila čvrsta i moji najbliži su to s vremenom prihvatili. Mnogi su se susjedi i prijatelji i uključivali pa je i meni bilo daleko lakše.

Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH