Jednom običnom fusnotom na 2090. od ukupno 2526 stranica objavljene presude ratnom zločincu Ratku Mladiću Raspravno je vijeće tribunala u Haagu poništilo bilo kakvu vezu Mladićeva udruženog zločinačkog pothvata s političkim, vojnim i policijsko-obavještajnim vrhom u Beogradu. To je najsporniji dio presude Mladiću, osuđenom prekjučer na doživotni zatvor zbog genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, jer Haaški sud odlazi u povijest s apsurdnom tvrdnjom da Milošević i vrh Srbije i Jugoslavije nije imao nikakvu kriminalnu vezu sa zločinima u BiH.
Zašto nisu našli dokaze
Već to, samo po sebi, izaziva zgražanje kod upućenih sugovornika s kojima smo jučer razgovarali. A usporedi li se takav zaključak iz presude Mladiću (i sličan iz ranije presude Karadžiću) s nepravomoćnom presudom Jadranku Prliću i ostalima, kojima će u srijedu biti izrečena pravomoćna presuda nakon žalbenog postupka, sud u Haagu dolazi u opasnost da izvede nešto što bi, riječima Luke Mišetića, bila “perverzija povijesti”.
– Ako se Tuđman, Šušak i Bobetko budu spominjali u pravomoćnoj presudi Prliću i ostalima kao članovi UZP-a, unatoč tome što je Žalbeno vijeće već odlučilo da oni nisu eksplicitno navedeni kao članovi UZP-a, onda će to biti perverzija povijesti jer ne postoji nijedna haaška presuda kojom je utvrđeno da su dužnosnici Srbije (odnosno SRJ) bili uključeni u UZP u BiH – kaže Mišetić, koji je na ICTY-u obranio generala Antu Gotovinu. Podsjeća, ipak, da se još čeka rezultat obnovljenog postupka protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića, u kojem se još može presuditi uključenost Beograda u UZP u BiH. No, bez obzira na to što se još čeka, činjenica je da zasad ni u presudi Radovanu Karadžiću ni u prekjučerašnjoj presudi Mladiću nije presuđeno da je postojala veza kroz UZP s Miloševićem i Beogradom.
– Haaški sud može zatvoriti vrata s “povijesnim rezultatom” da su Tuđman i ostali bili umiješani u zločine u BiH, a Milošević i ostali nisu – upozorava Mišetić.
– No, osobno ću biti iznenađen ako žalbeno vijeće u slučaju Prlić bude spominjalo članove hrvatskog državnog vrha kao sudionike UZP-a u BiH – dodaje.
Britanski povjesničar Marko Attila Hoare jučer je na Twitteru komentirao da fokusiranje na Mladića “skriva činjenicu da su genocid i agresija na BiH planirani u Beogradu, koji je izabrao Mladića za tu ulogu”.
U optužnici protiv Mladića kao članovi sveobuhvatnog UZP-a spominjali su se još Karadžić, Krajišnik, Milošević, Plavšić, Koljević, M. Stanišić, Mandić, J. Stanišić, Simatović, Arkan i Šešelj. U presudi se, međutim, ne spominju Milošević, J. Stanišić, Simatović, Arkan i Šešelj kao članovi UZP-a. U fusnoti na str. 2090 samo se kaže da “dokazi koje je primilo Raspravno vijeće ne pokazuju da su …(ti ljudi poimence, op. a.) sudjelovali u izvršenju zajedničkog zločinačkog cilja”. U prvostupanjskoj presudi Radovanu Karadžiću drugo vijeće je utvrdilo da su Arkan i Šešelj bili dio UZP-a u BiH, a Mladićeva presuda čak ni to. Karadžićeva presuda objašnjavala je kako su “već od ožujka 1992. Milošević i drugi lideri Srbije otvoreno kritizirali lidere bosanskih Srba zbog ‘zločina protiv čovječnosti’ i ‘etničkog čišćenja’”, pa ih to, valjda, ekskulpira u očima haaških sudaca.
Međunarodni oružani sukob
U Mladićevoj presudi jučer nismo pronašli dijelove u kojima se suci uopće trude obrazložiti zašto nisu našli dovoljno dokaza da su Milošević i vrh u Beogradu bili dio UZP-a s Mladićem. Kažu, doduše, da je Vojska Jugoslavije, kojom je zapovijedao Milošević, naoružavala i upućivala oficire i vojnike Vojsci Republike Srpske, no dodaju da “dokazi ne pokazuju da je VJ izdavala naredbe tim vojnicima jednom kad su oni priključeni VRS-u”.
– Dan presude Mladiću trebao je biti predstavljen kao trijumf haaške pravde. No trijumf haaške pravde se na kraju pokazao ograničenim – komentira Nena Tromp, nekad suradnica haaškog tužiteljstva koja je istraživala Miloševića, a danas predavačica na amsterdamskom sveučilištu.
– To što Srbija uporno skriva istinu o svojoj ulozi u zločinima je jasno, ali to zašto joj u tome svesrdno pomaže Sud u Haagu tek će se trebati rasvijetliti. Tribunal se pokazao kao moćan apologet uloge Srbije u postjugoslavenskim ratovima – dodaje Tromp.
Vesna Alaburić, odvjetnica koja u Haagu brani Milivoja Petkovića, upozorava da Mladić nije uopće ni bio optužen za zločine koji se čine u međunarodnom oružanom sukobu, prema članku 2. statuta ICTY-a. Dok Prlić i ostali jesu optuženi za takve zločine.
– Na kraju će po haaškim presudama ispasti da je sukob Srba i Muslimana bio potpuno interne naravi, a da su jedino Tuđman i Zagreb nešto radili izvana. Nemam objašnjenja za takva netočna utvrđenja, ali to može imati dalekosežne posljedice – kaže Alaburić.