Turizam je, vjerojatno, zajedno s prometom, najviše pogođen krizom izazvanom pandemijom koronavirusa, a s obzirom na to da je turizam grana koja “vuče” mnoge druge djelatnosti, od poljoprivrede pa do osiguravajućih kuća, logično je kako se pad osjeti i na drugim brojnim poljima. Ovo je ocjena koju je u intervjuu za Večernji list iznio Davor Ljubić, koji, uz sve negativnosti koje pogađaju turizam i promet, vidi i određeno svjetlo na kraju tunela. “Ako negdje vidim svjetlo u ovome turističkom mraku, onda je to sektor hodočašća, koji, u biti, i nije klasični turizam”, naveo je Ljubić.
Protekla dva mjeseca zbog pandemije koronavirusa imala su veliki utjecaj na sve grane gospodarstva. Možete li nam iz prve ruke reći kakvo je stanje kada je riječ o turističkim, putničkim aranžmanima?
Turizam je, zajedno s prometom, vjerojatno najviše od svih pogođen ovom pošasti. Svjestan sam da cijelo gospodarstvo trpi posljedice proglašenja pandemije u ožujku, ali je činjenica da u bilo kakvim krizama turizam prvi osjeti posljedice, a posljednji se oporavlja. Ljudi u krizama mijenjaju navike, a najprije počinju mijenjati planiranje godišnjih odmora i putovanja, za koje se obično smatra da pripadaju kategoriji luksuza. Svi turistički aranžmani koje smo imali u ponudama odgođeni su za razdoblje nakon 30. lipnja. Svim putnicima na odgođenim putovanjima namijenili smo zamjenska putovanja s drugim datumima, odnosno svi koji to žele, mogu iskoristiti bilo koje od putovanja u našoj ponudi do 31. prosinca 2021. godine. Nažalost, za razliku od Europske unije i nama susjednih zemalja, u Bosni i Hercegovini nije izglasana izmjena i dopuna Zakona o turističkoj djelatnosti, koja bi turističkim agencijama i touroperatorima olakšala situaciju s povratom novca uplaćenih za otkazana putovanja. To je predviđalo izdavanja već spomenutog vaučera koji bi zamijenio otkazano putovanje, odnosno omogućio povrat novca u razdoblju od 180 dana po prestanku pandemije. Nadam se da će u BiH reagirati dok za mnoge ne bude kasno.
Međugorje je jedna od svjetski prepoznatljivih lokacija kada je riječ o religijskom turizmu. Osjete li se već posljedice krize u kontekstu dolazaka hodočasnika te kakvo je vaše predviđanje kada je riječ o tjednima koji dolaze?
Međugorje, kao i sva druga hodočasnička odredišta, podjednako trpe. Od početka ožujka, kao i drugdje, rezervacije su prestale, a nove rezervacije tek odnedavno polako pristižu, odnosno traže se zamjenski datumi za otkazana hodočašća. Posljedice nedolaska hodočasnika osjete se i u vjerskom, ali još više u gospodarskom dijelu. Neobično je vidjeti Međugorje prazno i pusto, podsjeća na ratne devedesete godine. Da nije teških gospodarskih gubitaka, možda bi i bilo dobro da se osvijestimo i sagledamo život drugačijim očima od uobičajenog trčanja za materijalnim dobrima, da provedemo više vremena s Bogom, jedni s drugima, ali i sa samima sobom. Kada radimo s hodočasnicima cijelu godinu, malo smo takvog vremena imali... Nažalost, ostaje ona teža, gospodarska strana. Svi trpimo velike i trenutačno nesagledive posljedice, gospodarske, ali i psihičke. Gledamo kako se urušava život u obitelji, gubitak radnog mjesta dovodi do kriznih situacija. Malo se tko može nositi s tim. Veliki je broj i kreditno zaduženih, netko više, netko manje, pa preostaju mukotrpni pregovori s bankama o moratorijima i prolongiranju kredita i slično. I nikome nije svejedno, ni poslodavcima, ni djelatnicima...
Prijevoznici, također, imaju velikih poteškoća, s obzirom na mjere u prijevozu putnika. Samo putovanje postalo bi znatno skuplje ako se u vozilu od 50 mjesta može prevoziti dvadesetak putnika, odnosno ako u zrakoplovu ostane prazna trećina sjedala. A time i turistički paketi postaju znatno skuplji. Očekivanja za ostatak godine usmjerena su isključivo prema onima koji donose mjere zaštite, ne samo u BiH već i svijetu. Ako mjere popuste i bude omogućen ulazak u druge države bez skupih testiranja, odnosno samoizolacije po dolasku u drugu državu, siguran sam da će se Međugorje, zajedno i s drugim hodočasničkim lokacijama u svijetu, prvo oporaviti. Pogotovu što je iduća godina jubilarna, 40. obljetnica ukazanja u Međugorju. Godišnjica ukazanja je preblizu i tu ne očekujem neki znatan pomak u broju dolazaka hodočasnika, ali, uz ukidanje mjera i ako se Mladifest održi ove godine, očekujem veći broj hodočasnika od kolovoza. Međugorje ima vrhunske uvjete za održavanje misnih slavlja i skupova većeg broja ljudi ispred vanjskog oltara, uz primjenu mjera distanciranja jednih od drugih, i zaista se nadam da će ova mjera zabrane okupljanja za više od 40 osoba u FBiH biti ukinuta već do kraja svibnja. Već smo vidjeli da je moguće okupljanje nekoliko tisuća ljudi proteklog vikenda u Sarajevu...
S obzirom na broj vjernika iz Italije, a uzimajući u obzir težinu krize kojom je pogođena ta zemlja, kada očekujete da će nas Talijani, ali i državljani ostalih zemalja Europe ponovno posjećivati?
Nažalost, u ovoj godini teško je očekivati veći povratak Talijana, ali i ostalih, iz već spomenutih razloga – mjere zaštite i distance u prijevozu. Individualnih dolazaka očekujemo više nego do sada, organiziranih, ipak, znatno manje. Ukinute su i zrakoplovne veze s Mostarom iz većine talijanskih, ali i europskih i bliskoistočnih zemalja (godišnje je u Mostar slijetalo više od 5000 Libanonaca), pa i to ne pridonosi nekom velikom optimizmu za 2020. godinu. Jug Italije, koji je, inače, brojniji posjetima Međugorju, bio je manje pogođen od sjevera, tako da očekujem koliko-toliko povratak hodočasnika iz tog dijela Italije, s obzirom na dobru brodsku povezanost s Dalmacijom.
Hoće li i u kojoj mjeri trpjeti cjelokupna turistička ponuda u Bosni i Hercegovini? Je li možda spas u većem broju turističkih putovanja unutar BiH?
Već sada trpi, a bit će i lošije ako se ne poduzmu mjere za pomoć turizmu. Svima su proteklih godina bila puna usta hvale za bh. turizam, ali kada smo upali u krizu, Federalna uprava civilne zaštite Federacije BiH turizam uopće nije uvrstila u gospodarske grane kojima je zabranjen rad. Ponavljam, nije nam zabranjen rad, a nismo mogli ići iz općine u općinu, iz grada u grad, iz županije u županiju. Zatvorene granice, zabranjen prijevoz putnika, a turističkoj djelatnosti NIJE ZABRANJEN RAD! Ne znam čime su se vodili oni koji su odlučivali o zabranjenim djelatnostima... Turizam kao gospodarska grana “vuče” mnoge druge djelatnosti i projicira dobitke na tim poljima. Trgovina, poljoprivreda, građevinarstvo, prijevoz, muzeji, parkovi prirode, bankarstvo, osiguravajuće kuće... usko surađuju i vezane su za turizam i ugostiteljstvo. Logično, ako nema turizma i ove, ali i mnoge druge nenavedene grane povezane s turizmom, padaju i osjete na svom prometu.
Drago mi je da je barem naša županija, odnosno Vlada HNŽ-a na čelu s gospodinom Hercegom, prepoznala vrijednost turizma u našoj županiji, pa je i našu djelatnost uvrstila među subvencionirane djelatnosti. To će omogućiti, koliko-toliko, zadržavanje radnih mjesta, iako je većina hotela, turističkih agencija i restorana već otpustila veliki broj radnika. Za očekivati je da, osim ovih subvencija, budu raspisani i grantovi za pomoć hotelijerstvu i turizmu kako bismo ostali konkurentni susjedima. Ideja o putovanjima unutar Bosne i Hercegovine nije nova, ali ta vrsta pomoći bh. turizmu je minorna. Možda malo Neumu i nekoj mikrolokaciji, ali u globalu, ne puno. Hrvatska takva putovanja subvencionira...
Kada će se opraviti klasična turistička putovanja, kao i hodočašća? Što je sa zračnim putničkim prometom u ovom vremenu?
Već u uvodu rekao sam da turizam prvi pada i posljednji se diže poslije neke velike krize. Tako, ako i ne i lošije, moglo bi biti i sada. Prvi put u novijoj povijesti cijeli svijet bio je zatvoren u lokalne granice. Otvaranje ide jako sporo, uz mjere koje se najavljuju, ne vidim dobru budućnost. Veliki broj zračnih linija u svijetu bio je ili je još uvijek zatvoren, a ako taj vid prometa ne funkcionira, onda je i turizmu teže.
Zemlje s visokorazvijenim željezničkim prometom i superbrzim vlakovima oporavit će se puno brže od onih koji su zapostavili taj vid prometne povezanosti. Tu vidim, u biti, povratak osnovnom turističkom paketu, koji uključuje željezničku povezanost. Nažalost, s našim vlakovima i povezanosti, ovaj vid turističkog paketa kod nas još dugo neće biti popularan i primjenjiv. Ako negdje vidim svjetlo u ovome turističkom mraku, onda je to sektor hodočašća, koji, u biti, i nije klasični turizam. Hodočasnika pokreće vjera i želja da hodočašćem zahvali Bogu za nešto što mu je ostvareno, odnosno da Ga zamoli za pomoć kada je u potrebi. I kao takvi, hodočasnici bi mogli pokrenuti turizam, kao i mnogo puta do sada. A kada se neka destinacija otvori, uzimam primjer Međugorje, Lourdes, Fatimu ili Svetu Zemlju, onda se i klasični turisti lakše odlučuju na povratak starim navikama, putovanjem iz hobija, razonode, odmora i slično. Osobno, očekujem ostvarivanje svih predviđenih hodočašća za jesen/zimu 2020./2021. godine. Na kraju, zaista se nadam se da će nas i oni koji odlučuju o mjerama konačno poslušati i prestati ponavljati mantru o “bitna dva ključna tjedna” budući da je svaki dan u čovjekovu životu ključan. Malo tko može pogoditi što će biti za nekoliko mjeseci, a nas se svakodnevno preko medija bombardira informacijama o novom valu na jesen i slično.
Moramo iznaći suživot s ovim virusom, kao i mnogim drugim pošastima danas i u prošlosti. On je tu i ne možemo ga zaobići, ali zbog toga ne smijemo dopustiti da život zamre. Uz Božju pomoć, mnogo smo puta iznašli put iz krize, pa se zaista nadam da ćemo uspjeti i ovoga puta.•