Nakon služenja Sv. Mise za poginule hrvatske branitelje u Ševaš njivama, u Počitelju je ispred Spomen obilježja danas upriličen Središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima, a sve u sklopu obilježavanja 27. obljetnica od briljantne vojno-oslobodilačke akcije hrvatskih snaga u kojoj je oslobođena lijeva obala rijeke Neretve od Mostara preko Čapljine do Stoca, obljetnice „Lipanjske zore“, priopćila je Općina Čapljina.
Vijence su ispod Spomen obilježja u Počitelju položila i svijeće zapalila predstavnici braniteljskih udruga Domovinskog rata s područja grada Čapljine zajedno sa zakonodavnom i izvršnom vlasti grada Čapljine predvođeni gradonačelnikom dr. Smiljanom Vidićem, izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora, te izaslanstvo hrvatske komponente Oružanih snaga BiH.
Lipanjske zore akcija je kojom je potučen hercegovački korpus tadašnje JNA, deblokirani Čapljina i Metković te oslobođeni Stolac i istočni dio Mostara.
Samom oslobodilačkom operacijom HVO-a u Hercegovini stvoreni su preduvjeti za daljnja djelovanja hrvatske vojske do konačnog deblokiranja Dubrovnika i dubrovačkog primorja i u konačnici oslobađanja ukupnog teritorija juga RH koji je bio pod okupacijom više od godinu dana.
Osvrnuvši se na događaje iz lipnja 1992.god. nazočnima se prigodnim riječima obratio Lazar Martinović, predsjednik Udruge nositelja ratnih odličja HNŽ-a.
Gradonačelnik grada Čapljine dr. Smiljan Vidić u svome govoru istaknuo je važnost jedinstva iz tog vremena koje nam je neophodno i u vremenu kojeg živimo te je kazao: Mi ovdje u Čapljini kao i svake godine manifestaciju obilježavamo s mnoštvom različitih
događanja, ta su događanja po sadržaju različita, međutim sva imaju isti nazivnik, a to je nazivnik na sjećanje na lipanj “92. i naravno sjećanje na poginule branitelje, sjećanje na naše poginule suborce, ne samo one u mjesecu lipnju “92. nego na sve poginule branitelje tijekom domovinskog rata.
Naravno, kad je obljetnica na jedan poseban način se sjećamo tog vremena, tih događaja i sudionika tih događaja. Na današnji dan u ranu zoru postrojbe HVO-a su sa nestrpljenjem čekali zapovijed da krene kako smo mi to govorili preko Neretve. Dakle postrojbe HVO-a, ne Gruđani, Čapljinci, ne Čitlučani nego postrojbe HVO-a, dakle jedinstvene vojne sile Hrvatskog naroda u BiH,jedinstvene. Stupanj jedinstva je bio toliki da slobodno se može reći, svi smo isto razmišljali, svi smo disali kao jedan. Znaju nekad pojedinci reći kako je Hrvatski vojnik bio neustrašiv, kako nije imao straha, nije točno. Bojali smo se mi, imali smo mi straha, naravno onog prirodnog ljudskog straha znali smo što nas čeka s druge strane, odnosno s ove strane ovdje. Međutim, u nama je bio jedan osjećaj koji je bio puno snažniji, to je osjećaj odgovornosti prema obitelji, odgovornosti prema domu, odgovornosti prema svom narodu. Taj osjećaj odgovornosti je bio toliko jak da je jednostavno potisnuo onaj naš strah negdje daleko i krenulo se u akciju. Nažalost prvog dana 10 branitelja je izgubilo svoje živote, Gruđani, Čitlučani i Čapljinci. Akcija je, naravno imajući u vidu visok stupanj jedinstva i visok stupanj odgovornosti prošla uspješno. I razmišljajući o tim danima i o tim ljudima, ne možemo a da ne postavimo pitanje, dobro a što je danas, a još važnije što će biti sutra.
Vjerujem da ćemo se složiti da Hrvati u BiH i ne baštine onaj stupanj slobode kako to propisuju moderne demokracije, a to znači da će pred nama biti još Lipanjskih zora, jesmo li mi spremni za te Lipanjske zore, ja mislim da jesmo. Hrvati, bez obzira na nedavnu prošlost i silne nekakve podjele ipak pokazuju da samo jedinstveni, možemo napraviti ono što želimo. Svi mi moramo preuzeti odgovornost. Naravno, posebna odgovornost je na onima koji obnašaju bilo koju funkciju u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti na bilo kojoj razini. Ja vjerujem da svaki pojedinac, svaki Hrvat osjeća tu odgovornost, to pokazuje i ovo današnje zajedništvo, jer kada sagledamo ovaj današnji skup s visokim stupnjem jedinstva, visokim stupnjem odgovornosti, spremni možemo dočekati slijedeće Lipanjske zore.