Predstavnici koordinacije braniteljskih udruga Hrvatskog vijeća obrane u dopisu koji su potpisali čelnici 25 udruga, u suradnji sa Zakladom za pružanje pravne pomoći, zatražit će od Tužiteljstva Bosne i Hercegovine procesuiranje desetaka zločina počinjenih nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini na temelju ranije, ali i u skoroj prošlosti dostavljenih dokaza o masovnim zločinima, piše Večernji list BiH. Riječ je o posve drukčijem pristupu ovih organizacija, čiji bi proaktivniji rad trebao rezultirati i većim pritiskom na pravosudne institucije, ali i utvrđivanjem bitno drukčije istine o posljednjem ratu koji se nastoji graditi na vrlo uskom fokusu, koji ni izbliza nije izgradio Haaški sud. Predstavnici 25 hrvatskih udruga, kako doznaje Večernji list, sutra bi se trebali susresti s vodećim ljudima Tužiteljstva BiH zaduženim za procesuiranje ratnih zločina te će tražiti odgovore o tome što je učinjeno u više desetaka slučajeva ratnih zločina koji su već predmet istrage, a neki čak i u fazi optuženja ili pak sudskog procesuiranja, te zatražiti da se i brojni drugi slučajevi koji do sada nisu bili istraživani nađu u radu Tužiteljstva BiH i drugih istražnih institucija, poput državne Agencije za istraživanje i zaštitu, Obavještajno-sigurnosne agencije i drugih tijela za provedbu zakona.
Na udaru konjička sela
Prvi na popisu je zločin koji se dogodio na Uborku, odnosno Sutini kod Mostara, gdje su pripadnici JNA i srpskih snaga u lipnju 1992. godine pobili 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Uborak i Sutina bili su među prvim dvjema masovnim grobnicama na početku rata u BiH s tijelima 85 Bošnjaka i 29 Hrvata. Za taj zločin ni 31 godinu poslije još nitko nije odgovarao. U vrijeme maskara nad nedužnim civilima zapovjednik JNA u Mostaru bio je general Momčilo Perišić. Njega je Haaški sud najprije osudio na 27 godina zatvora zbog granatiranja Zadra, a poslije i posve oslobodio odgovornosti. No, za granatiranje Mostara, od čega je stradalo 700 građana ovog grada, kao ni za zločin na Uborku, u Sutini i Zaliku Perišića se nikada nije teretilo, čak iako je tadašnjoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte predana sva dokumentacija o ovom zločinu. Udruge traže i rasvjetljivanje sudbine Hrvata iz zapadne Hercegovine koji su branili Kupres na početku rata, ali i zločina na području Konjica. Posebice sela Orlišta. Prvi ratni zločin nad Hrvatima u općini Konjic pripadnici bošnjačke Armije BiH počinili su na katoličku svetkovinu Blagovijesti 25. ožujka 1993. u Orlištu. Bio je tada i prvi dan Ramazanskog bajrama. Selo Orlište u općini Konjic iznenada je napadnuto 25. ožujka 1993. godine. Selo je zauzeto bez ikakva otpora, a pritom su ubijeni starac Ivan Kostić (star 84 godine, u vlastitoj kući), njegova supruga Janja (stara 80 godina, ispred staje koja je potom zapaljena sa stokom), te Anđa Kostić (nepokretna starica od 70 godina), kao i 56-godišnji pripadnik HVO-a Branko Kostić koji je, iako nije pružao otpor, ustrijeljen rafalom u leđa. Selo je temeljito opljačkano i potom spaljeno. Tijela žrtava pronađena su 15 dana nakon zločina. Jedan od zločina koji je do sada ostao nekažnjen je i onaj u selu Stanojevići kod Čapljine, odnosno Kvanja kod Mostara i Opličiča, kada su bošnjački pripadnici Hrvatskog vijeća obrane okrenuli leđa svojim dojučerašnjim suborcima te likvidirali njih 13.
Serafina Lauš i Anica Jurić
Za zločin u Busovačkim stajama sredinom lipnja 1993., gdje su ubijene 22 osobe, osam civila i 14 pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane koji su bili u humanitarnom konvoju, također do danas nitko nije odgovarao. Ponovno će se problematizirati zločini na Stipića livadi i u Doljanima, gdje je ubijeno 37 Hrvata, ali i likvidacija trojice sinova i muževa Anice Jurić i Serafine Lauš, kao i zločini na području Posavine u mjestu Vidovicama koje su počinili pripadnici srpskih snaga. Udruge traže odgovore i što je sa zločinima u Bugojnu i Dusini te neprocesuiranjem Dževada Mlaće, Selme Cikotića i Šerifa Patkovića.