Ministri Slavko Linić i Siniša Hajdaš Dončić lupili su šakom o stol i rekli: ”Ovako više neće ići.” Ponudili su malo optimizma da će konačno početi sređivati stvari u birokratiziranoj, korumpiranoj državi koja vrvi glupošću. Jednu od gluposti detektirao je sam Linić, a čak ju je i nacionalizirao nazvavši je “hrvatskom glupošću”, dakle jednom ekskluzivnom glupošću samo nama svojstvenom. Ta “hrvatska glupost” je, kako reče Linić, to što neki menadžeri, direktori i upravitelji u državnoj upravi sami određuju visinu svoje plaće.
Prednjače tu navodno upravitelji nekih državnih agencija koji imaju plaću veću od samog Linića, ali i od premijera Milanovića ili predsjednika Josipovića. Od plaća tih direktora samo je veća glupost da neke od državnih agencija uopće i postoje jer nitko ne zna smisao njihova postojanja. Najavio je ministar financija sustav centralnog obračuna plaća za sve zaposlene u javnoj i državnoj upravi kako bi se uveo red i u svakom trenutku se znalo tko ima kolika primanja. Glupost je što su si mogli i do sada sami određivati visinu plaće i da ih nitko nije zaskočio i otpustio, ali nećemo cjepidlačiti, bit ćemo zadovoljni ako krene elektronički sustav nadzora i od 1. siječnja 2014. Linić je bijesan zbog nenamjenskog trošenja državnog novca, dok je deficit državnog proračuna sve veći. Ministar prometa i veza Siniša Hajdaš Dončić pomeo je pak proteklih dana šefove državnih tvrtki Autoceste Zagreb – Rijeka i HŽ Carga.
Upada u oči kako je ministar smijenio predsjednika uprave ARZ Željka Denonu iako je njegov partijski kolega, Linićev suigrač u briškulama i bratić SDP-ova saborskog zastupnika Luke Denone. Čovjek ima jake stranačke veze, što je u Hrvatskoj još uvijek ključna kvalifikacija za dobru državnu funkciju, ali svejedno, odletio je s direktorske pozicije. Ministar je hladno izjavio da Denona jednostavno nije obavio potrebne poslove i morao je otići. “Ako se ne poštuju rokovi i prolazna vremena, ljudi više ne mogu ostati direktori tih javnih poduzeća”, odlučno će Hajdaš Dončić. Bravo ministre! Ali glupost je bila da se svi direktori javnih poduzeća do sada birali isključivo iz stranačkih redova. Nadajmo se da će takvih gluposti u budućnosti biti manje jer je dosad u Hrvatskoj smatrano glupošću smijeniti stranačkog kolegu ma kakve gluposti radio. A spomenutom Denoni jedan je od najvećih poteza u protekloj godine bila kupnja 90 automobila za 27 milijuna kuna, od čega je bilo 58 osobnih. Ako to nije poprilična glupost, ne znamo što je.
Notorna “hrvatska glupost” je i da sisačka županica Marina Lovrić Merzel kupi novi automobil za 433.000 kuna, a u Hrvatskoj Kostajnici, koja je u njezinoj županiji, zbog nedostatka novca za plaće odgojiteljica zatvoren je dječji vrtić. Ista je glupost i kupnja sličnog automobila vinkovačkog gradonačelnika Mladena Karlića, a sugrađani mu nemaju ni za benzin. Glupost je i kada Hrvatska gospodarska komora potroši milijune za umjetnine i terence. Glupost je i da medicinskim sestrama ne plaćaju noći rad, a neki ravnatelji bolnica imaju plaću kakvu si sami odrede. Gluposti koliko hoćeš, ali do sada i nisu baš sankcionirane jer je prevladavao stav – pa što ako su gluposti to su naše “hrvatske gluposti” iako su veće od deficita državnog proračuna. Pitanje je samo jesu li ministri Linić i Hajdaš Dončić najavili neke nove trendove ili će sve ostati samo izolirani incident na koji će svi odmahnuti rukom i reći: “Govore gluposti!”.