Nakon iznenadnog prošlotjednog posjeta srpskog lidera u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika Zagrebu te konačnog ozbiljnijeg iskoraka Hrvatske i iznošenja stajališta o zbivanjima u ovoj zemlji, kojoj zbog prijetnji političke majorizacije nad bh. Hrvatima prijeti nesaglediva kriza od potpisivanja Daytonskog sporazuma, otvorilo se pitanje zašto Zagreb nema većeg institucionalnog utjecaja na donošenje odluka međunarodne uprave, piše Večernji list BiH.
Hrvatska kao članica Europske unije i NATO-ova saveza u prigodi je djelomično modelirati politiku ovih dvaju saveza prema BiH. Posve je sigurno da će Hrvatska, ovisno o raspletu situacije u Bosni i Hercegovini, prilagođavati svoje djelovanje unutar institucija, a napose u komunikaciji s ključnim partnerima i administracijama u Washingtonu, Berlinu i Londonu.
Stvoren nakon Daytona
No, posve je zaboravljena uloga koju Hrvatska ima unutar Vijeća za provedbu mira (PIC), organizacije koja, zapravo, daje smjernice rada Uredu visokog međunarodnog predstavnika. Nedugo nakon sklapanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u Daytonu, u Londonu je 8. i 9. prosinca 1995. godine održana Konferencija o provedbi mira, čiji je cilj bio mobilizirati međunarodnu potporu za provedbu sporazuma. Sastanak je rezultirao uspostavom Vijeća za provedbu mira. Vijeće se, naime, sastoji od 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju potporu mirovnom procesu. U Vijeće je također uključen jedan broj promatrača. Londonska Konferencija o provedbi mira također je dovela do uspostavljanja i Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koji, pod predsjedanjem visokog predstavnika, funkcionira kao izvršno tijelo Vijeća. Članica PIC-a je i BiH, ali i većina europskih zemalja, te Hrvatska i Srbija, a prvotno je to bila Savezna Republika Jugoslavija, ali i predstavnici Europske banke za obnovu i razvoj, Svjetska banka, NATO savez, UNHCR, OESS... No, ove zemlje i organizacije uglavnom nemaju nikakvu ulogu, a ključne odluke donose članice Upravnog odbora, među kojima su Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija te Predsjedništvo Europske unije, Europska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC), koju predstavlja Turska. Promatrajući sadržaj odluka koje je PIC donosio, ali i sami raspored zemalja, jasno je da u Upravnome odboru PIC-a jedino Hrvati nemaju nikoga tko bi makar bio u stanju predstaviti njihove interese. Čak i da se izuzmu administracije zapadnih zemalja, i po sadržaju komunikea Upravnog odbora PIC-a jasno je kako Rusija uvijek nastoji blokirati zaključke koji se odnose na Republiku Srpsku i predsjednika Milorada Dodika, dok su, pak, Turska i Organizacija islamske konferencije gotovo odvjetnik bošnjačke strane u BiH.
Zamjena u EU
Hrvati u posljednjih 25 godina, u biti, nemaju nikoga tko bi razumio njihovu poziciju. Potvrđuju to brojne odluke međunarodne uprave - od izmjena Izbornog zakona do promjene entitetskih ustava. To je zapravo razlog zašto bi Zagreb trebao potaknuti rad Vijeća za provedbu mira u BiH, a ne samo se oslanjati na rad Upravnoga odbora koji, u biti, potvrđuje tu neravnopravnost. Ako, pak, već nije u mogućnosti aktivirati rad Vijeća za provedbu mira s 55 zemalja, onda bi trebao posredstvom svoje diplomacije te Predsjedništva Europske unije i Europske komisije snažnije modelirati stajališta PIC-a kroz ova tijela EU-a. •
Nista to ne rijesava, samo otvara nove ponore. Nema se ni osnove/temelja za bilo kakav dialog sa tim pogledom.. 10 - 50- 40 to su ljudi koji na nasim prostorima zive stoljecima. On nije ubio 100 ljudi on je ubio jednog covjeka... u cemu je razlika. 10 -50 -40.