Političku godinu iza nas obilježili su, uz formiranje vlasti na državnoj i federalnoj razini, (ne)uspješni pregovori s Europskom unijom. U godinu se ušlo s puno optimizma. BiH je dobila kandidacijski status za EU, ponajprije zahvaljujući lobiranju Vlade Republike Hrvatske, ali i globalnim kretanjima, ratu u Ukrajini. Javnost je pozitivno reagirala jer su se stvari konačno počele micati s mrtve točke.
Međutim, nije sve išlo po planu. Pelješki most, uvođenje eura i ulazak RH u prostor Schengena dodatno su pojačali jaz između dviju država. Hrvatskoj, koja dijeli više od 1000 kilometara granice s BiH, iza koje žive njihovi sunarodnjaci, itekako je važno imati stabilnog susjeda, zato se i gorljivo zalaže za ulazak BiH u EU. Uostalom, to je ponovljeno i na zajedničkoj sjednici Vlade RH i Vijeća ministara BiH održanoj u Sarajevu kada je premijer Hrvatske Andrej Plenković jasno poručio kako će se zalagati da BiH što prije otvori pregovore o članstvu u Europskoj uniji, ističući kako je to “strateški interes Hrvatske i ujedno doprinos stabilnosti zemlje, ali i cijele regije”.
No, sve te inicijative u Sarajevu su dočekivane na nož i neprijateljski. Prijatelj se tražio tisućama kilometara daleko od doma, a u najbližem susjedu vidjeli su zakletog neprijatelja. Političko Sarajevo na sve načine pokušava diskreditirati i optužiti susjeda za svoj položaj. Pojačava se euroskepticizam, a u posljednje vrijeme, nažalost, nisu rijetke pojave gorljivog antisemitizma. I - loše se završilo. BiH je potkraj godine dobila zeleno svjetlo za početak pregovora o članstvu u EU, ali pod određenim uvjetima koje mora ispuniti do ožujka 2024. Ono što nije uspjelo BiH jest ratom zahvaćenoj Ukrajini i, gle čuda, Moldaviji. One su ispunile ono što se od njih tražilo?! I dok se svuda po Europi dižu rampe na graničnim prijelazima, ulaskom RH u prostor Schengena ona je još više spuštena.
Kontrole su se postrožile i zbog velikog migracijskog vala s Bliskog istoka, ali i zbog opasnosti od terorizma koji se javio nakon izbijanja sukoba između Hamasa i Izraela. Uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj, očekivano, izazvalo je val poskupljenja, pa je time i splasnuo odlazak bh. državljana preko granice u kupnju. I dok njezin prvi susjed koracima od sedam milja napreduje prema civiliziranom svijetu, BiH u novu godinu ulazi s velikom neizvjesnošću. Političke razmirice unutar zemlje ne prestaju. Dapače, samo se pojačavaju (u iščekivanju 9. siječnja), pa se i pitanje otvaranja pregovora s EU-om u ožujku 2024. zasad čini nedostižnim. Tim više što je 2024. izborna godina u EU pa će proširenje biti manje u fokusu. Ali čemu kandidacijski status i pregovori kada, uostalom, u EU, osim Hrvata i iz BiH i RH, drugi iskreno i ne žele? •