Hrvatska ima više od pola milijuna stanovnika manje nego 2001. godine, ali zato je broj zaposlenih u tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave u tih 20 godina nabujao. U općinama je broj zaposlenih povećan za dva i pol puta, u gradovima za 50 posto, a u županijama je udvostručen. Na to upozorava i saborska zastupnica Narodne stranke - Reformisti Natalija Martinčević.
– Broj zaposlenih u jedinicama lokalne i regionalne samouprave ukupno je narastao s 10.692 na 19.047, odnosno čak 78,4 posto. Isti trend prati i zapošljavanje u državnom i javnom sektoru, gdje su u posljednjih 13 godina rashodi za zaposlene narasli za 11,8 milijardi kuna, odnosno 68 posto – rekla je Martinčević u Saboru.
Dodala je i da problem ne vidi u ljudima koji su u javnoj upravi zaposleni, već u sustavu koji hitno treba mijenjati.
– Živimo u stoljeću informatizacije i digitalizacije što svim korisnicima omogućava samostalno obavljanje cijelog niza usluga, a što znatno smanjuje opseg poslova postojeće javne uprave – istaknula je.
U 2020. ušli smo s 19.047 službenika i namještenika zaposlenih u 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave (428 općina, 127 gradova, 20 županija i Grad Zagreb). U analizi o kretanju broja zaposlenih službenika i namještenika koju je objavila dr. sc. Dubravka Jurlina Alibegović s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, bivša ministrica, u županijama je 2019. bilo zaposleno 2409 ljudi, u gradovima 10.777, a u općinama 5861. To znači da je u upravi jedne županije u prosjeku zaposleno 120 ljudi, u gradskoj gotovo 85, a u općinskoj 14. Usporedila je i podatke iz 2018. i 2019. koji pokazuju da se u tih godinu dana u općinama broj zaposlenih povećao čak 7,3, a u županijama 2,3%, dok je u gradovima zabilježeno povećanje od 11% u 2018. u odnosu na 2017.
– Bez obzira na to što je posljednjih godina znatno unaprijeđeno upravljanje u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, prevelik sustav razmrvljen u malene jedinice nije organizacijski, upravno, financijski i kadrovski kapacitiran za poslove za koje je zadužen. Sve to ima za posljedicu preskupe usluge. Velik je broj zaposlenih službenika i namještenika u županijama, gradovima i općinama, ali još uvijek postoje lokalne jedinice (uglavnom općine) u kojima nedostaje pročelnik jedinstvenog upravnog odjela, odnosno službenik na rukovodećem radnom mjestu koji je zadužen za upravljanje stručnim poslovima u lokalnoj jedinici. Nedostaju moderna znanja za provedbu operativnih, a ponajviše poslova usmjerenih prema razvoju za dobrobit svih građana i poduzetnika u lokalnoj zajednici – zaključila je za Večernji list dr. sc. Jurlina Alibegović.
Teritorijalni preustroj osjetljiva je tema jer se očekuje otpor ukidanju već i manjih gradova i općina, a kamoli županija. To bi značilo i smanjenje broja zaposlenih. Vlada je otvorila temu o funkcionalnom spajanju općina i smanjila broj lokalnih dužnosnika, zamjenika čelnika i vijećnika za 1438. Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica prije nekoliko je mjeseci na konferenciji “Prilika ili prijetnja? Reforma lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj” rekao da je neosporna činjenica da su promjene u sustavu lokalne i područne (regionalne) samouprave nužne. Idući korak, najavio je, izrada je mehanizama za funkcionalno i stvarno povezivanje provedbom projekta “Optimizacija sustava lokalne i područne (regionalne) samouprave”.
Ott: Spajanje je neophodno
Provedbom mjere daljnje optimizacije i decentralizacije jedinica putem potpore funkcionalnom spajanju iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, za čiju je provedbu osigurano više od 21,6 milijuna kuna, namjeravaju ojačati otpornost i kapacitete te stvoriti sustav za financiranje zajedničkog obavljanja poslova, utvrđivanje kriterija sufinanciranja zajedničkih projekata uz sustav praćenja funkcionalnog povezivanja. Gradovima i općinama bit će u interesu da se povezuju i surađuju.
Katarina Ott iz Instituta za javne financije u svom osvrtu o funkcionalnoj i održivoj lokalnoj samoupravi u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. – 2026. ističe da je funkcionalno, pa i stvarno spajanje, više nego neophodno u državi s tako velikim brojem lokalnih jedinica, s 50-ak općina koje broje manje od 1000 stanovnika. Najmanja ih ima samo 137, a najveća čak 16.500, a velike su razlike i u prihodima po stanovniku. Najniži je 1700, a najviši čak 27.000 kuna.
– I nije točno da se one nisu voljne mijenjati i poboljšavati – ističe za Večernjak Katarina Ott.