Hrvatski je grijeh što nisu dokumentirali zločine tijekom rata

Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH započela je s aktivnostima na snimanju dokumentarnog filma koji će posvjedočiti o razmjerima stradanja u zatočeničkim centrima i logorima za Hrvate. Ovaj film je put kako bi se od zaborava otrgnula istina o proteklome ratu. Predsjednik udruge Anđelko Kvesić istaknuo je da su krivci za krivotvorenja istine brojni, a među njima su i predstavnici hrvatskih stranaka jer se godinama nije ništa na tome radilo. Nedavni susret s glavnim haaškim tužiteljem Sergeom Brammertzom otvorio je novu stranicu suradnje i vidike.
• Jeste li zadovoljni sadržajem razgovora s glavnim haaškim tužiteljem?
- Za mene je 17. ožujka 2015. jedan od sretnih dana u radu naše udruge jer je tog dana u Novoj Biloj, crkvi-bolnici, bio u posjetu, razgovoru i prijateljskom susretu glavni haaški tužitelj Serge Brammertz koji se pozitivno izrazio o spoznajama stradanja Hrvata središnje Bosne, koje je tu čuo, i obećao svoju pomoć kako bi se procesuirali zločini nad Hrvatima ovoga kraja i cijele BiH.
• Kako komentirate činjenicu da Brammertzu, odnosno Haaškom tužiteljstvu uopće nisu poznati razmjeri zločina i zbivanja u središnjoj Bosni?
- Kako mi Hrvati u cjelini, a osobito iz središnje Bosne, nismo dovoljno, a često gotovo nikako, pisali u tiskanim medijima, govorili na elektroničkim, održavali okrugle stolove o stradanjima Hrvata, tako i gospodinu Brammertzu nisu bili dostupni takvi podaci. Svejedno, na temelju Haaških presuda može se zaključiti kako su Hrvati, koji su bili u okruženju i deset puta manje brojni, bili agresori u središnjoj Bosni. 
• Što je istina?
- Već sam rekao. Naš je grijeh što nismo jasno i glasno govorili o stradanjima Hrvata u BiH, a posebice u središnjoj Bosni, nego smo prepuštali protivnicima da o tome govore, a oni su to obilato koristili i često ili gotovo uvijek širili laži kako su Hrvati bili agresori u ovim krajevima, ali i cijeloj BiH. Narodna kaže: Tri puta ponovljena laž postaje istina.
• Presuda za šestorku Herceg Bosne očekuje se 2017. godine. Kako komentirate to što ih je hrvatska politika u Zagrebu i BiH doslovno napustila, čime dopuštaju i da istinu o Domovinskom ratu opet drugi tumače?
- Mislim da se politika u Zagrebu zabavila samo sobom i nema strategiju kako pomoći žiteljima Hrvatske, a ne nama u BiH jer nas smatraju utegom oko vrata Hrvatske.
• Nedavno su stradalnici prigodom susreta s Brammertzom rekli da ste nezadovoljni radom Tužiteljstva BiH, a susreli ste se i s predstavnicima Tužiteljstva BiH. Što ste im rekli, kakva imate očekivanja?
- U svim razgovorima s tužiteljstvima, od županijskih, državnih do haaških, mi, logoraši, izražavali smo jasno svoje nezadovoljstvo njihovim radom, površnošću u radu i uvažavanjem mišljenja samo jedne strane pa smo to često isticali govoreći kako u BiH ne postoji pravosuđe nego samo sudstvo koje radi na svoju ruku i bez određenih pravila.
• Nakon procesa za Bugojno koje je optužnicom za bošnjačke zapovjednike logora bilo okarakterizirano kao zajednički zločinački pothvat, odbačene su te kvalifikacije. Kako to komentirate?
- Bošnjačka politička elita, njihovi mediji, njihove udruge i njihova šira javnost dovoljno su i uspješno pogrešno informirani i prihvatili su da su samo oni žrtve, a kako bi to opravdali i dokazali, morali su nekoga optužiti, a to su u ovom slučaju bili Hrvati jer su najmalobrojniji i bez medija, tako da ne mogu, a često i neće demantirati optužbe. 
• Odlukama ministra na odlasku Zukana Heleza doslovno se pokušalo negirati postojanje logora za Hrvate. Jesu li u tome uspjeli?
- Mislim da odluke Zukana Heleza nisu samo štetne za Hrvate nego i ružne, ali su im dobrim dijelom kumovali i naši parlamentarci jer, zamislite, svi hrvatski parlamentarci u BiH dizanjem ruku prihvatili su da Selmo Cikotić, alfa i omega u Bugojnu za vrijeme rata, bude ministar obrane BiH.
• Kako komentirate da u raspodjeli ministarstava Hrvatima nije pripalo Ministarstvo branitelja?
- Zbog nezrelosti naših, hrvatskih predstavnika, koji nisu mogli, ali više vjerujem, nisu znali izboriti se za to jer i sama vremenska odrednica rata ‘92. - ‘95., a ne ‘91. - ‘95., nije točna, ali je Hrvati šutke prihvaćaju.
• Uskoro počinjete snimanje filma o logorima za Hrvate. Možete nam predstaviti detalje o tome filmu?
- Kako mi Hrvati često mislimo da se sve događa spontano i ne treba se previše truditi, tako i naša aktivnost na svim poljima zaostaje za druga dva naroda u BiH i donosi nam štetu. Često naša zavist, ljubomora i nezainteresiranost, pogotovo za ratne stradalnike, doprinose nečinjenju da se pokaže i dokaže kako su stradali Hrvati u BiH. Dokaz, da smo doista takvi, je i to da je tek nedavno formiran Dokumentacijski centar u Mostaru koji sada, 20 godina nakon završetka rata, prikuplja dokumente, a od tih dokumenata mnogi su nestali, a sjećanja preživjelih izblijedjela.
• Podupirete li prosvjed u Savskoj 66, značajan dio zahtjeva odnosi se i na HVO?
- Iako mislim kako preživjeli ratnih stradanja nisu adekvatno tretirani, ni u RH, a pogotovo u BiH, jedan sam od onih koji ne prihvaćaju traženja prava na ulici nego u institucijama vlasti.