Iako je od katastrofalnih poplava u Gunji i okolnim selima, koje su se dogodile u svibnju 2014. godine, prošlo više od sedam godina mještani se i danas dobro sjećaju svega što se događalo i kako se sve odvijalo posebno prvih dana nakon pucanja savskoga nasipa.
I danas se svi sjećaju sela pod vodom u kojem je samo nekoliko kuća ostalo „suho“. Zato je u nekim dijelovima voda bila visoka i po 4-5metara. Cijelo selo bilo je evakuirano na sigurno. Onaj koji najviše zna o tome što se i kako događalo tih dana i tjedana svakako je sada već bivši načelnik Općine Gunja Hrvoje Lucić na čija leđa, zajedno s djelatnicima Općine, su pale brojne zadaće za koje nisu niti sanjali da će ih imati.
- Bilo je svega tih dana ali sada, posebno kada vidim što se i kako (ne)radi poslije potresa na Baniji i u Zagrebu mogu reći da sam zadovoljan. Država je tada zaista jako brzo reagirala i sve preuzela u svoje ruke. Sve u svemu dobro je sve to ispalo, kaže Lucić.
Prisjetio se i brojnih problema pred pucanje nasipa kada se vidjelo kojim tempom i kako raste vodostaj Save. Podsjetio je i na nedostatak stručnih ljudi koji su znali kako se postavljaju nasipi, nedostatak pijeska, vreća za pijesak i mnogo toga još. Bilo je i nesporazuma sa Crvenim križem kao i državnim institucijama. Ne krije kako je bio prinuđen donositi odluke preko koljena jer su one morale biti donesene i jer nije bilo vremena za čekanje.
- Sreća za Gunju i ostala poplavljena sela je da je država vrlo brzo preuzela sve u svoje ruke pri čemu smo mi bili ti koji smo pomagali na sve moguće načine. Odmah po preuzimanju stvari od strane države u Šećerani, u Županji, organiziran je Stožer i tamo su bili svi nadležni. Uvijek je na terenu bio barem jedan ministar iz Vlade RH, a najčešće je to bio tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Na terenu su bili vojska, policija, vatrogasci, Civilna zaštita, Crveni križ… Od prvoga dana krenulo se jako i snažno kako bi se uklonile posljedice poplave, ističe Lucić.
Dodaje i kako je se odmah krenulo s čišćenjem sela, odnošenjem smeća i raščišćavanje ruševina za što je angažirana i drobilica koja je drobila građevinski materijal koji se potom prevozio i posipao na poljske puteve. Prema njegovim riječima odmah je se krenulo i s planovima za obnovu što je vodila tadašnja ministrica Anka Mrak Taritaš.
- Tu je bilo nekih problema s obnovom obiteljskih kuća mještana koji u trenutku poplave nisu živjeli u Gunji. Uglavnom, radilo se po modelu u kojem je ljudima kuće obnavljala država, a oni koji su željeli sami izvoditi radovi, jer su mislili da će biti brže, dobivali su po 70.000 kuna. Kasnije se ispostavilo kako taj iznos najčešće nije bio dostatan za sve potrebne radove. Međutim, mislim kako mogu reći da je 95 posto mještana Gunje zadovoljno obnovom i svime što je napravljeno. Posebno to vrijedi, kako sam već rekao, kada vidimo što se i kako radi na Baniji i da tamo još uvijek sve stoji. Prema onome na Baniji Gunja i susjedna sela su super prošla, kaže Lucić.