U BiH se nakon rata, zahvaljujući prvenstveno poticajima međunarodnih organizacija, naglo razvijao nevladin sektor. Udruga građanki “Grahovo” iz B. Grahova neumorno radi. Nastala je kao neformalna skupina desetak žena i djevojaka u ljeto 1999., registrirana je u srpnju 2000., a danas broji više od 350 članica.
Osnovati Udrugu građanki prije 15 godina u ratom razrušenom B. Grahovu, potaknuti ljude da se vrate, pomoći ženama da se organiziraju i počnu nešto raditi, bilo je veliko iskušenje. Nekolicina upornih žena ne samo da je uspjela u tomu, nego su kroz 2005., 2006. i 2007. godinu imale veći proračun nego lokalna samouprava, više od milijun konvertibilnih maraka.
Tada su radile velike infrastrukturne projekte, od obnavljanja staja, pomoćnih objekata, sve do nabavljanja matičnog stada, uglavnom poljoprivrednih projekata, ističe predsjednica Grahovljanki Danka Zelić te dodaje da je tada na tom području bilo velikih donatora. Danas ih je sve manje, no za ono što vrijedi uvijek se iznađu sredstva, pa tako i za Dnevni centar za djecu “Gnijezdo” koji postoji već tri godine.
Kreativne radionice
- U Centru “Gnijezdo” je trenutačno 35 djece koja svakodnevno provode oko osam sati u njemu. Za nih organiziramo razne kreativne radionice, druženja, pružamo pomoć u pisanju zadaće, prilikom učenja, čitanja lektire, ističe Danka. U njemu je posao dobila i Milijana Kurilić koja je rodno Trebinje zamijenila Grahovom, osnovala obitelj, a rad s djecom čini joj iznimno zadovoljstvo, posebice kad je on povezan s terenom. - Radili smo i kućne posjete obiteljima djece iz Centra. I tek tu se, na terenu, vidi stvarna situacija u ovom gradu i općini, ističe Milijana. A da nije sjajna, govori i Divna Arežina, koju su u njezinome domu, na godišnjicu smrti supruga, posjetile članice Udruge.
Pohvale Udruzi
- Udruga mi mnogo znači, jer većina ljudi ovdje živi biološki. Znate, samo hrana, voda i to je to. Udruga i ove žene za mene su nekako nešto intelektualno, nešto da čovjek čuje i osjeti, osim biološkog života. Jer, mi ovdje nemamo ni kino, ni knjižnicu, ni kazalište, ništa nemamo, govori nam Divna i prisjeća se svih radionica kroz koje je prošla i ljudi s različitih područja BiH koji su dolazili u Grahovo ili oni njima.
I općinska vijećnica Milena Marić, medicinska sestra u mirovini, za Udrugu ima samo riječi hvale:
- Godine 1999. u svibnju sam se vratila ovdje, jer je moja želja bila umrijeti tamo odakle sam i krenula.
Ni na kakvo razumijevanje nisam naišla u Grahovu, iako je ovo moje mjesto, osim u Udruzi žena.
Među rijetkim prolaznicima susreli smo Jovicu Lakića s kćeri. Na pitanje što bi Grahovo bilo bez Udruge, odgovara da bi bilo jadno i dodaje: - One su jedine koje rade nešto u ovom gradu, koje su napravile nešto za ovu djecu. Oboje moje djece ide u Centar ‘Gnijezdo’ i stvarno im svaka čast.”