Kada su za svega nekoliko minuta vatreni plameni jezici progutali do temelja kuću i sve pohranjene uspomene njegove obitelji, dr. Mato Hrskanović iz Domaljevca, kirurg Županijske bolnice u Orašju, bio je jedino sretan što mu je obitelj ostala živa. Kada smo obilazili zgarište rastopljenog drveta, metala i prašine, prisjećamo se stvari iz kojih se još dimilo, a značile su život pohranjen u brojnim detaljima svake obitelji, piše Večernji list BiH. To se dogodilo prije nešto više od pola godine, a drugi dom je već pod novim krovom. Danas je dr. Hrskanović ponovno sretan i, ističe, jako ponosan jer mu je humanošću Domaljevca i cijele Bosanske Posavine, pa i regije, ponikao novi dom za njegovu obitelj. S osmijehom nas provode novim domom ili, točnije, kupljenom starom kućom koja je dobila novo ruho. Ovih dana je pokrivena, a obitelj, sretna zbog odluke, otvara novo poglavlje. Posavinu ne napuštaju kao mnogi, već nastavljaju upravo tamo gdje je dr. Mato rođen, u Domaljevcu.
Nesreća ujedinila ljude
- Gledam ovu moju kuću s ponosom. Ljudi su dolazili, javljali se, htjeli pomagati, donosili osnovne potrepštine, uplaćivali na račun kako je tko mogao, pa je ovo i kuća zahvalnosti Posavini, ali i puno šire. Mnoge ljude nisam poznavao, no pitali su, što mi treba, kako pomoći. Ljude je u mom primjeru doista ujedinila nesreća, pa neka ona bude primjer kuće pomirenja, ljepše strane Posavine neopterećena lokalizmima i razlikama bilo koje vrste. Bio sam branitelj i znam odakle su dolazile granate jer crta obrane nas je dijelila od svega nekoliko kilometara, ali kad mi je kuća bila u vatri i kada su stigli vatrogasci Tolise, Donje Mahale i Orašja, pomagali su i srpski vatrogasci iz Šamca (RS). Pitali su me jesam li prije 25 godina mogao pomisliti da će mu i oni gasiti dom. Ipak, vatra je bila jača. U to vrijeme dogodilo se još nekoliko požara u Domaljevcu, pa je, vjerujem, to pokrenulo malo ozbiljnija razmišljanja koliko nam je potrebno vatrogasno vozilo - smatra dr. Hrskanović.
Humanost bez granica
Želim svima zahvaliti i nikoga po imenu isticati, iako je bilo ljudi koji su mi jako pomogli. Davali koliko su mogli, susjedi su nam stalno nesebično pomagali jer smo ostali bez ičega. Ipak, možda ću izdvojiti osnovce pa i srednjoškolce. I sad se naježim kad sam dobio informaciju da se razred odrekao ušteđevine za ekskurziju kako bi nam pomogao. Znam da su organizirano napravili prikupljanje sredstava iz Udruge branitelja, a to mi je posebno drago, što je to bila Zajednica udruga proisteklih iz Domovinskog rata, dakle, svi ujedinjeni i time se ponosim. Pomogle su institucije, zdravstvene i javne institucije, kolege, mještani, frama Domaljevac i brojni drugi. Svima velika hvala - zaključio je dr. Mato.•