Novac je prošao kroz prste i sada živim samo za rijetke nastupe. Moju samoću teško je opisati. Moj pokojni brat bio mi je lokomotiva u životu. Imam još sestru koja skrbi o meni, piše Večernji list BiH.
Godine duboke zrelosti su na pragu, a ja i moja gitara gledamo se i sve manje radimo na pjesmama. Tako počinje svoju životnu priču glazbenik Duško Mandić, poznat u javnosti kao ‘sarajevski Elvis Presley’. Ima više nadimaka: Dule, Duli, Dooley, Tufan, Tufi... Pravo ime mu je Duško Mandić. Nadimak Sarajevski Elvis došao je kasnije. Karijeru je započeo u parku kod Narodnog pozorišta, u čijoj blizini je i odrastao.
Nastupi u Las Vegasu
Publika mu je bila iz susjedstva, pretežito iz Kulovićeve i Šenoine ulice. Uz gitaru, pjevao je pjesmu koju je izvodio Bobby Solo. Zvala se “Una lacrima sul viso” i bila je hit s nekadašnjeg glasovitog festivala Sanrema. Odmah zatim došla je pjesma “Tulipan”. Little Tony je pjevao, pa iako je bio imitator Elvisa Presleyja, Dule ju je volio pjevati. Budući da većina koja ga je slušala nije razumjela što pjeva, skandirala mu je “Tufan, Tufan” - bilo im je praktično i lako za pamtiti. Tako je Dule s novim nadimkom ulazio u Elvisov svijet glazbe, a to znači negdje oko 200 naslova. Nakon “uspjeha” u parku krenuo je u osvajanje sarajevskih igranki koje su se održavale obično vikend večerima u Fis-u, Slozi, Ekonomiji i domovima kulture rubnih dijelovima grada 60-ih. Bila je tu i poneka mjesna zajednica... Uvijek bi pristojno upitao, mogu li malo za vrijeme stanke i ja zasvirati 2 - 3 pjesme.? A bio je prepoznatljiv po svojoj odjeći. Bijele hlače ili jednodijelni bijeli kombinezon s ogromnom zavrnutom leptir kragnom i tamnim naočalama. S tim imidžom i još kada zasvira i zapjeva, doista je bio Elvisov dvojnik.
Njegova glazbena karijera počela je na neobičan način, ili bolje rečeno, slučajno.
Dule je u bivšoj državi sudjelovao u glazbenom programu umjetnika u Veleposlanstvu SAD-a u Beogradu. I tada je dobio poziv okušati se u Americi. Pristao je i otišao put SAD-a. Svidjeli su mu se nastupi u Las Vegasu gdje je za mjesec dana inkasirao solidan novac, a dobio je ponudu s bratom ići na veliku turneju od mjesta do mjesta po klubovima. Nudilo mu se 50% od zarade. Za tako duge ture nije bio spreman, a i godine su lagano činile svoje pa je odbio ponudu. S bratom je kupio kombi i radili su kada je bilo prilika. Malo u Sarajevo, malo u Ameriku. Iz života u SAD-u poznata je zgoda kada ga je Presleyjev rođak Herold, vidjevši novopridošlog lika s gitarom u ruci, upitao može li nešto otpjevati. Dule je kazao da može te pokušao, ali da je on glazbenik, a ne slijepi sljedbenik Elvisa. Pitali su ga odakle je. Iz BiH, Europe, odgovorio je. Taj dan jedini je dobio čast upaliti svijeću na grobu velikog glazbenika, ali i kritiku kojoj se nije nadao, a godila je. “Europljani nisu česti ovdje, pogotovo ne oni koji sviraju i pjevaju, ali takav kao vi nije bio do sada.”
Amater s dobrim sluhom
Ljubav prema glazbi Elvisa Presleyja, Johnnyja Casha, Litlle Johna i drugih glazbenika kod Mandića traje od 60-ih godina, kada je kao tinejdžer prvi put uzeo gitaru u ruke. Prisjeća se da tada nije znao engleski i da je pogrešno pjevao pjesme Presleyja. “Bio sam totalni amater, ali sam imao dobar sluh. Slušao sam pjesme i pjevao onako kako sam ih čuo. Međutim, iako sam tad pogrešno izgovarao riječi, ljudi su dobro reagirali”, kaže Mandić. Dodaje da je tada bio jako popularan i kod djevojaka.
“Da sam bio pokvaren, mogao sam iskorištavati djevojke, ali nikad to nisam htio. Uvijek sam bio u mogućnosti otpratiti 2 - 3 djevojke kući”, govori Mandić. Tvrdi da su ga ljudi spontano nazvali Elvis. “Zbog stila odijevanja prozvali su me Elvis, što mi ne smeta. I danas, kada me djeca prvi put vide, zovu me Elvis”, kaže Mandić te dodaje da je u Americi posjetio Elvisovu kuću i razgovarao s članovima njegove obitelji. “Pričao sam s njegovom obitelji i kuharicom jer me zanimalo uslijed čega je zapravo umro. Kuharica mi je otkrila da je posljednjih godina Elvis za doručak jeo šest jaja, a za večeru je znao pojesti dvije pečene kokoši. Zato je bio onako debeo. Pred spavanje je uzimao pilule za smirenje i to ga je na kraju ubilo”, kaže Mandić. Iznenadilo ga je koliko u Americi ima ljudi koji ne poštuju Elvisa, pa čak i onih koji nisu ni čuli za njega. “Mnogi misle da je on iskvario njihovu mladež, a ja sam im govorio da je on jedini kralj”, ističe i dodaje da ne zna je li ostaje u Sarajevu. U mojim godinama čovjek nema planova. Ono čemu se nadam je dobro druženje na mojim svirkama”, kazao je Mandić.