O nužnoj sanaciji starog Mustaj-begova mosta na rijeci Bregavi u općini Čapljina, Večernjak je već pisao. Međutim, kad se teren raščistio od raslinja i u rijeku “zagazili” strojevi, građevina je za današnje generacije pravo iznenađenje.
Uz stamenu potpornu konstrukciju, most na Bregavi, poput Mosta na Žepi, opisanog u pripovijetki Ive Andrića, imao je kamenu ogradu. Ne bi to bilo nikakvo čudo da ta kamena ograda nije bila od velikih kamenih ploča, teških po tonu i pol!
Spretnost graditelja
Dok smo s radnicima sarajevskog “Neimara”, koji su obavljali posao, pokušavali odgonetnuti tehniku njihova postavljanja, ostali smo zapanjeni spretnosti ondašnjih graditelja. Red poteza govori da su u kamenu konstrukciju mosta najprije postavljali željezni klinovi, koji su se u podlogu učvršćivali taljenim olovom.
U pločama su, također, ubušene rupe po dužini i sa strane kako bi se konstrukcija povezala u jednu cjelinu. Naravno, u rupe se ponovno ulijevalo rastopljeno olovo.
E, tek sad počinje zaplet, kako su te ploče od tonu i pol dizane i postavljane na učvršćene željezne nosače u podlozi?! Bez obzira što je i tada uz most bila skela, teško je dokučiti operaciju kojom su tako masivne ploče podizane i stavljane na nosače te učvršćivane u podlogu? Nije valjda da su majstorima asistirali sami Golijati? Valja reći da obični promatrači u prvi mah nisu shvatili da je most u punom sjaju imao i korkaluk, odnosno ogradu na mjestu gdje je opasno hodati. No, nakon što je bager kopajući panj smokve urasle u nosivu konstrukciju otkrio i ploče, postalo je jasno o kakvoj zadivljujućoj građevini se radi. Naravno, zidali su je naši preci jer ako je mimar – graditelj, majstor, možda doveden sa strane, argati – najamni, prisilni radnici, kulučari..., neizostavno su bili domaći ljudi. Dakle, most, koji dade izgraditi i financirati hercegovački sandžak-beg Mustafa-beg, sin Daut-pašin, 1517. godine, djelo je ruku naših predaka.
Zahvaljujući knjizi Džemala Čelića i Mehmeda Mujezinovića “Stari mostovi u Bosni i Hercegovini”, IP “Veselin Masleša”, Sarajevo 1969. godine, slikama i opisu, mnogo toga je jasnije, ali ne i kako su kameni blokovi ugrađivani u kamenu konstrukciju i međusobno povezani. Pišući o pravom remek-djelu s početka 16. stoljeća, autori u opisu navode:
“Ovaj most sagrađen je jednim zasvođenim otvorom segmentalnog oblika. Raspon čeonog luka iznosi 17,52 m, a njegova strijela iznad najnižeg ljetnog vodostaja 6,30 m.
Specifičnost mosta u Klepcima upravo je u tomu što je ovo najveći raspon mosta na jedan luk primijenjen u dolinskom pejzažu; po pravilu, na sličnom profilu rijeke i obala nastajali su mostovi s tri ili više lukova, sa strmim usponom prema sredini.
Smatramo da je ovakav tretman mosta u Klepcima upravo rezultat genijalnog zapažanja starog graditelja, koji je spoznao da su velike oscilacije vodostaja Bregave opasne za bilo kakvu konstrukciju koja bi stupovima temeljenim u vodi i manjim propustom moći svojih otvora u izvjesnim momentima kočila normalni protok”, (str. 227. – 229.).
Inspiracija za most u Mostaru
Gradnja mosta samo tridesetak godina nakon što Osmanlije zauzimaju Hercegovinu govori o njegovoj važnosti, ali most ima i svojih drugih značajki, od kojih neke idu daleko, uz ostalo, tvrdeći da je Most u Klepcima bio inspiracija mimaru Hajrudinu za gradnju mnogo čuvenijeg mostarskog Starog mosta.
Priča ili legenda, tek na eleganciju i ljepotu pola milenija starog kamenog spavača, kako bi kazao Mak Dizdar, ni danas se ne može ravnodušnim ostati. Pozornost plijeni graciozna konstrukcija svoda kojoj ni stoljeća nisu naškodila, ali jest današnja i prošla nebriga čovjeka.