Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović spada među one hrvatske javne osobe koje su ponajviše bosanskohercegovačkim Hrvatima vratili ponos i vjeru u sebe. Iako zvuči kao nešto iz lošeg priručnika za samopomoć, vratiti nekom vjeru u njega je dobra stvar. Još je bolja stvar kada to uspijete s cijelom skupinom, a Milanović je to uspio. Neki će reći kako je njegov motiv za to sukob s Plenkovićem i gaženje u njegov teren gdje je HDZ do sada redovito imao moratorij na domoljublje, drugi će reći da je Milanovića netko možda i platio da to radi, bit će i onih koji će tvrdit da za to postoji neki samo njemu znan razlog... I tako dalje.
Kako god da bilo, nije ni važno. Činjenica je da je Milanović Hrvatima u BiH pomogao kao rijetko tko do sada od javnih osoba. Zamislite da su neki raniji autoriteti - jer predsjednik države jest autoritet - o bh. Hrvatima progovarali na način kako to radi Milanović. Da je to radio Luka Modrić, pokojni Oliver Dragojević ili Josip Bozanić? Nisu, zašto, sad više nije važno. Milanović je to uradio i u petak, 8. travnja, u Mostaru, odavanjem počasti Hrvatskom vijeću obrane će na neki način staviti krunu na sve urađeno do sada.
Zašto je važan Milanovićev odnos prema HVO-u? Riječ je o vojsci koja se branila, kako na svojim ognjištima diljem Bosne i Hercegovine, branila je i Hrvatsku kao jedna od komponenti Oružanih snaga RH, a sve temeljem međunarodnih sporazuma. Vojska je to čija je borba u najvišoj mjeri bila čista i koja iza sebe nema prevelikih mrlja. Zločina je bilo, ima ih u svakom ratu i u svakoj vojsci ima zločinaca, kad su saveznici oslobađali Njemačku od Hitlera počinili su neki zločin, kad je bio Pearl Harbor, amerčiki vojnici su sigurno nešto zgriješili, pa je tako i u HVO-u bilo onih koji jesu počinili ratni zločin, koje treba tretirati kao ratne zločince i koji trebaju biti izolirani iz hrvatskog drušva.
Oni su obeščastili borbu HVO-a i ne treba zatvarati oči pred tim i praviti se da se to nije dogodilo. Više - manje, poznatko je tko su ti ljudi i koji su to zločini, kao što je i poznato kako cjelokupan HVO nikako nije i ne može biti zločinački, kao što ni hrvatski narod u BiH to nije, bez obzira na tvrdnje pojedinih NGO organizacija koje neki u šali zovu sudovima. To se znalo cijelo vrijeme, međutim, Milanović je poput megafona to razglasio i upravo u tom njegovom činu ima neke duboke simbolike. Prošle su godine i godine, promijenile su se vlasti i predsjednici država, a HVO je, poput neželjenog djeteta, osta(ja)o po strani.
Crveni Zoka, ljevičar, marksist, komunjara, jugoudbaš - kako ga nemaštoviti desničari vole zvati - došao je i u nekoliko poteza vratio čast i dostojanstvo HVO-u. Ponovimo, HVO je vrlo važan simbolički punkt Hrvata Bosne i Hercegovine, ispravan odnos prema HVO-u, upravo od samih Hrvata, važan je korak u daljoj političkoj borbi koja, čini se, u BiH nikada ne prestaje. A Milanović je utro taj put i tko god došao nakon njega, mora pratiti njegove korake kada je u pitanju HVO i odnos prema Hrvatima. Sarajevo - posebno bošnjački dio, dio strane i zagrebačke javnosti, uspio je uvjeriti jedan broj ljudi u istinitost svoje interpretacije priče o HVO-u.
Na stranu što je ta interpretacija potpuno lažna, to sjeme laži je naišlo na plodno tlo i niknulo poput maslačaka sakrivši, zapravo, cijelu istinu. I onda je došao "ludi Zoka" i s nekoliko poteza otpuhao sve te maslačke i pomogao istini da se opet pojavi u svojoj punini. Na kraju, HVO će dobiti, sa zakašnjenjem, onu počast koju je zaslužio, a bh. Hrvati će iz toga, valjda, znati nešto iščitati. Da malo interpretiramo G. B. Sterna i njegovu izjavu o pesimizmu i avionu: HVO-u su pomogli svi. I oni koji ga pljuju i oni koji ga vole. Pljuvači su izazvali reakciju Milanovića, a ovi što vole i cijene borbu HVO-a to sada čine s još većim ponosom.