Povlačenje većine bošnjačkih stranaka iz pregovora o izbornoj reformi, kao i odluka onih preostalih da ostanu u procesu samo kako "ne bi naljutili strance", zorno pokazuje kako je strategija političkog Sarajeva zadržavanje statusa quo i organizacija izbora po krnjem i neustavnom Izbornom zakonu BiH, piše Večernji list BiH.
Što očekivati
Teren za to pripremljen je još prošle godine kada je SDA s bošnjačkom i srpskom oporbom imenovao sebi podobne članove Središnjeg izbornog povjerenstva BiH. Zaobilazeći zakonsku proceduru, obnovljen je mandat dvojici bošnjačkih članova SIP-a, a na dvije srpske i jednu hrvatsku poziciju u tijelu zaduženom za raspisivanje, organizaciju i provedbu izbora instalirani su kadrovi SDS-a i PDP-a odnosno Komšićeva DF-a. Čelnici SDA i danas se hvale tim "pothvatom", a bošnjački radikali euforično tvrde kako je to najvažnija "poslijeratna pobjeda".
Takav SIP trebao bi, prema planovima koji se kuju u Sarajevu, raspisati izbore u svibnju iduće godine po starom Izbornom zakonu i svojim tumačenjima izbornih pravila omogućiti ne samo da Bošnjaci ponovno izaberu dva člana Predsjedništva BiH već i da bošnjačke i takozvane građanske stranke koje sebe zajedno nazivaju "probosanskim" osvoje više od trećine hrvatskih mjesta u federalnom Domu naroda. Preduvjet za to je da ove stranke na svoje kandidacijske liste za županijske parlamente postave više kandidata koji se istinski ili lažno izjasne kao Hrvati. Uz dosadašnju apsurdnu raspodjelu mandata po županijama, ove stranke već računaju na po jednog hrvatskog izaslanika iz Sarajevske, Tuzlanske, Bosansko-podrinjske, Unsko-sanske, Zeničko-dobojske, Hercegovačko-neretvanske i Srednjobosanske županije. Uspjeh ovakvog izbornog scenarija omogućio bi probošnjačkim strankama da izaberu izvršnu vlast u Federaciji, a potom i na državnoj razini.
Osim neustavnog i nepotpunog Izbornog zakona, još je nekoliko ozbiljnih prepreka provedbi ovog majorizacijskoga plana. Izbore je nemoguće održati bez sredstava iz državnog proračuna, a za to se ipak ne pita samo bošnjačke stranke već i one koji imaju dominantnu većinu hrvatskih, odnosno natpolovičnu većinu srpskih pozicija u sadašnjim tijelima vlasti na državnoj razini. Čak i da uspiju osigurati sredstva, tako organizirani izbori bili bi spornog legitimiteta.
Nametanje izbornih pravila
Iz međunarodne zajednice javno se uglavnom poručuje kako izbora iduće godine mora biti, ali neslužbene informacije govore da se ozbiljno razmatraju posljedice tog procesa po stabilnost BiH. Jasno je da bi, uz protivljenje hrvatskih, a moguće i dijela srpskih stranaka, izbore bilo teško provesti na cijelom teritoriju BiH, a provedbu izbornih rezultata još teže. S druge strane, dogovor o izbornoj reformi jamčio bi relaksiranje političke situacije i organizaciju izbora u normalnom ozračju. I sami rezultati izbora bili bi teško osporeni jer reforma uključuje i otklanjanje nedostataka vezanih uz transparentnost izbornog procesa. Izvjesno je da bi i provedba izbornih rezultata bila brža nego do sada. Osim Izbornog zakona, trebalo bi ponovno izabrati i Središnje izborno povjerenstvo kako bi se vratilo povjerenje u ovu instituciju.
Teorijski postoji i opcija nametanja izbornih pravila, ali ne treba zaboraviti da to može uraditi samo visoki predstavnik čiji legitimitet ne priznaje srpska strana u BiH, ali i velike svjetske sile poput Rusije i Kine. Jednako loša opcija je da se izbori uopće ne održe jer bi to značilo da se ova kriza u koju smo odavno upali nastavlja i da nema naznaka njezina skorog rješenja. Ako se zna da postojeće institucije izabrane nakon proteklih izbora uopće ne funkcioniraju, nije teško zaključiti kakva bi situacija bila i u "produljenom" mandatu. •