Dojmljivo, plastično, slikovito, na trenutke dramatično, a nadasve iskreno i otvoreno, govorio je savećenik don Ivan Filipović, bivši ovisnik, a sada duhovnik u zajednici Cenacolo, o svojoj životnoj stranputici - drogiranju, koja je na svu sreću iza njega. Bilo je to na javnoj tribini u staroj samostanskoj crkvi sv. Ante na Humcu u Ljubuškom. Naslov tribine bio je “Činim sve novo!”. - Iščupao sam se iz toga pakla, uistinu Bog me dotaknuo na poseban način. Danas sam svećenik i ostao sam živjeti u toj zajednici Cenacolo kao svećenik, kao duhovnik. U biti 24 sata na dan sam u zajednici, nisam nikad izašao iz zajednice od 1994. Zajednica je moj život, rekao je don Ivan Filipović, uz zahvalu časnoj sestri Elviri, osnivačici zajednice. Posebice je istaknuo da je ovisnost ropstvo, a postoji samo jedna istinska sloboda - to je Isus Krist, rekao je, posebno naglasivši da su mu Isusa u život unosili ljudi koji su ga prihvatili u zajednicu, koji su Isusa imali u srcu, “koji su imali nevjerojatnu snagu prihvatiti jednog delikventa kakav sam bio ja”. - Imao sam i brza auta, i hotele, i cure... I živio u Frankfurtu, u Munchenu, Amsterdamu, bio u Parizu..., prošao sva ta ludila, tražio američki život iz filmova. Mislio da je to sloboda, da je to život. Ma, čovječe - ropstvo! Ali, Isus - koja je to sloboda, kaže don Ivan Filipović, koji se istrgnuo iz pakla droge.
Ljubuški