Rečenice iz izvještaja Europola otkrivaju da se cijelo područje jugoistočne Europe može promatrati kao problematično.
“Na Balkanu postoji niz terorističkih kampova niskog intenziteta. Na njima novaci ISIL-a vježbaju i provjeravaju svoju izdržljivost kao i odlučnost da se pridruže teroristima”, kazali su, piše Vecernji.hr. Prema nekim podacima, u BiH postoji 35 kampova za obuku, dok na Kosovu ekstremisti vježbaju u bivšim kampovima Oslobodilačke vojske Kosova. O riziku islamizacije dosad sekularnih Albanaca na Kosovu, Makedoniji i Albaniji, ali i o važnosti stabilnosti susjedstva za Hrvatsku govorio je nedavno visoki izvor s Pantovčaka, kazavši kako bi samo jedan incident mogao uništiti hrvatski turizam koji čini oko 20 posto BDP-a.
No uz BiH, Hrvatska je i s istoka, i to vrlo blizu granice sa Srbijom, u doticaju s ekstremistima, piše Vecernji.hr.
– Pripadnika vehabijskih organizacija nema samo na Sandžaku već i u Beogradu, Novom Sadu, Subotici... Iako njihov broj nije previše impresivan, to nije od značenja za terorizam budući da je su dovoljna 2-3 čovjeka da izvedu terorističku akciju velikih razmjera. Prisjetite se da je samo njih petnaestak (većina boravila u BiH) u New Yorku i Washingtonu usmrtilo više od 1000 ljudi – upozoravaju u srbijanskoj Sigurnosno-informativnoj agenciji.
I u hrvatskom zapadnom susjedstvu, u Sloveniji, tajne su službe otkrile kampove za obuku ISIL-ovaca. Okupljanja u sportskom objektu Korant pokraj glavnog slovenskog grada organizirali su, kažu, salafisti iz ljubljanskog predgrađa koji su poslali više boraca u Irak i Siriju. Otvorene granice Schengena dopustile su prijelaz bez kontrole pa su u Sloveniju dolazili ekstremisti iz Austrije, Njemačke i Luksemburga.
Posebna je priča oružje kojega nakon ratova na ovim područjima ima i koje cirkulira. Direktor tvornice “Zastava oružje” Milojko Brzaković potvrdio je kako je više komada oružja koje su koristili džihadisti u terorističkom napadu u Parizu 13. studenoga proizvedeno u toj tvornici iz Kragujevca. Zbog toga, govore neki stručnjaci, među sigurnosnim službama uvriježila se izreka “Nazovi Balkan radi terorizma”. I dok se zadnjih dana ponavlja kako sigurnosne službe raznih država vrlo nevoljko razmjenjuju obavještajne podatke, iz Hrvatske policije kažu da kontinuirano razmjenjuju korisne informacije preko međunarodne suradnje s našim partnerima, prije je to bio Interpol, a sada i Europol. Usto, iznimno je važna i regionalna suradnja.
– U razmjeni informacija i suradnji nema rezervi jer je riječ o preozbiljnim stvarima da bismo vagali hoćemo li nešto razmijeniti ili ne – kazao je nedavno Mladen Pemper, voditelj Službe terorizma u Ravnateljstvu policije.
No iako se najnoviji oblik terorizma obilno služi cyber prostorom, pa ga nazivaju i cyber terorizmom, treba pronaći ravnotežu između korištenja najnovijih tehnologija, obavještajne analitike, podatkovne znanosti... i klasičnog policijskog posla, kojim se operativci sve manje bave. Na opasnost oslanjanja samo na nadzor i analitiku upozorio je u intervjuu Večernjem listu Ben Wizner, odvjetnik Edwarda Snowdena, jednog od najpoznatijih svjetskih zviždača.
– Toliko je tih podataka i toliko su puta odlučili slijediti krivi trag. Previše se oslanjaju na podatke, pa i FBI je prestao raditi detektivski posao, poput infiltracije u sumnjive skupine. Najviše je urota spriječeno ne kad su provukli neki algoritam kroz baze podataka i tako zaključili tko bi mogao biti sumnjiv, već kad su izašli na teren i tradicionalnim policijskim metodama obradili slučaj – objašnjava Wizner.