Slučajno i spontano, moglo bi se reći za zapis koji slijedi i koji jača vjeru u ljude. Raspitujući se kod stalnih prodavača na veletržnici u Tasovčićima kod Čapljine o posljedicama prekida prometa između sjevera i juga Hercegovine na ponudu i potražnju voća i povrća, došli smo do tople ljudske priče. Od Grge Matića iz Višića kod Čapljine, stalnog prodavača na veletržnici, najvećoj burzi voća i povrća u Federaciji BiH, doznali smo za uspješnu akciju prikupljanja pomoći volonterima koji rade na raščišćavanju nanosa na dijelu teško stradalog područja općine Jablanice u nedavnim poplavama, odronima i klizištima. Tragom ove informacije došli smo do Ivice Šutala iz Gorice kod Stoca, organizatora zanimljive akcije "Voće za volontere", piše Večernji list BiH.
- U Jablanici imam prijatelja Dženada Džinu, fotografa, kojeg sam nazvao čim sam čuo za neprilike koje su pogodile taj kraj Hercegovine. Pitam ga što je i kako je bilo, je li on imao problema, može li se ikako pomoći. Nakon kraćeg razgovora dao mi je broj telefona općinskog Kriznog stožera pa da vidim s njima - počinje Šutalo kronologiju cijelog događaja...
- Kad sam čuo da su uspostavljene veze, dan-dva nakon poplava nazovem, pitam kakvo je stanje, može li se što pomoći. Bila je to neobična pomoć, ali sam uspješno odradio akciju. Početkom vikenda (prošlog, nap. a.) nazovem ponovno – treba li što. Kažu da ima hrane, ima vode, ali bi im dobro došlo voće. Govore, imaju oko 1000 volontera, od kojih dobar dio radi više dana, jedu samo kuhanu hranu pa bi im dobro došlo voće. Ujutro rano oko četiri sata došao sam na veletržnicu u Tasovčićima i krenuo od boksa do boksa s voćem i povrćem. Kažem im o kakvoj akciji je riječ, nitko ništa nije pitao.
Ubrzo na mjesto gdje sam rekao da ću skupljati robu počeše dolaziti ljudi s gajbama, vrećama, paketima…, voze, nose... Bio sam ganut, velika se većina odazvala. Dok je svanulo, imali smo pun kombi. Prikupljeno voće u Jablanicu je odvezao Almir Žarkušić iz Dubrava koji nije želio u javnost, kao na početku ni Ivica Šutalo, ali je na opasku Grge Matića da bi to voljeli donatori voća, ipak pristao.
- Znate kako to ispadne, kao da se netko želi promovirati, a ne pomoći. Prikupljeno smo voće odvezli u Jablanicu, predali u Merhametovu kuhinju, ljudi su zahvalili i nama i onima koji su donirali voće. Bio je to vrlo ugodan razgovor - kaže nam Šutalo pa na upit o svojoj prethodnoj akciji i neobičnoj pomoći stradalima u jablaničkim naseljima nastavlja:
- Kad sam prvi put nazvao, čovjek koji se javio nije tražio ni hranu ni vodu, nego je rekao: "Trebalo bi nam svijeća." U prvi mah to mi je bilo neobično, ali brzo sam shvatio - nema struje, ljudima trebaju svijeće. Krenem od trgovine do trgovine u Stocu, kupujem što ima, netko daje od sebe, netko naplaćuje... U Mostaru radi samo jedan trgovački centar. Uđem i tamo i tako sakupim nekoliko paketa. Moram reći da mi je za tu akciju financijski pomoglo više osoba.
Svijeće sam dovezao do punkta na mostu Begića i Begovića. Došao je bijeli džip, ljudi su zahvalili i odvezli se. Nakon toga osjećao sam se nekako ispunjeno, drago mi je bilo da će te svijeće nekome pomoći - zaključuje skromni i samozatajni Ivica Šutalo, koji nam je ustupio nekoliko fotografija kao dokaz za uspješnu drugu akciju pomoći za stradala područja u Jablanici. Na kraju priče možemo se samo prisjetiti misli Marka Twina koji kazaše: "Dobrota je jezik koji gluhi mogu čuti i slijepi vidjeti!"