Izborni proces u Bosni i Hercegovini ozbiljno je kompromitiran, i to ne samo na proteklim lokalnim izborima. Ipak, nepravilnosti u Srebrenici, koje istražuju i policijska tijela, ponavljanje izbora u Novom Gradu, problem s prebrojavanjem glasačkih listića u sarajevskim općinama te naprasan prekid brojanja glasova pristiglih poštom u Gornjem Vakufu-Uskoplju i nekim drugim općinama, potvrđuju kako je regularnost izbora dovedena u pitanje, piše Večernji list BiH.
Transparentnost upitna
Središnje izborno povjerenstvo BiH nema odgovore na mnoga od ovih pitanja pa ni na ono kako je koalicija HDZ-a BiH i HDZ-a 1990. u Srebreniku ostala bez vijećničkog mandata iako, prema utvrđenim podacima SIP-a, ima tri posto glasova, koliko i iznosi izborni prag. Tek će odluke o epilogu izbora u Srebrenici, Doboju i Travniku izazvati kontroverze, što samo potvrđuje da je SIP u velikim problemima. To je, zapravo, samo nastavak agonije u koju je politika uvela ovu instituciju, imenujući u njezin sastav stranačke kadrove u, najblaže kazano, sumnjivim procedurama. Tako narušene vjerodostojnosti SIP nije ni mogao više, nego dovesti sebe i cijelu BiH u situaciju postizbornog kaosa.
“Repovi” ovih izbora vući će se još dugo, a tek im predstoji izazov provedbe lokalnih izbora u Gradu Mostaru. Istina, nije sve ni do SIP-a. Primjerice, to što do danas nisu provedeni rezultati izbora iz 2018. godine. Federacija BiH i dvije županije, Hercegbosanska i Hercegovačko-neretvanska, još imaju vlade iz prethodnog mandata. Nisu izabrani ni novi predsjednik i dopredsjednici Federacije. Lako se može dogoditi da tako i ostane sve do idućih izbora, a oni su već 2022. godine. Nova kampanja izazvat će nove probleme, a i ponašanje SIP-a ne ulijeva povjerenje. Jasno je da BiH treba temeljitu izbornu reformu, koja će, između ostalog, osigurati potpunu transparentnost i regularnost izbornog procesa, ali i uvažiti sudske presude, a posebno onu o legitimnom nacionalnom predstavljanju. To bi, samo po sebi, umnogome relaksiralo odnose. Reforma bi se mogla iskoristiti i za spajanje općih i lokalnih izbora kako bi BiH izašla iz stalne predizborne kampanje jer ritam održavanja izbora svake dvije godine onemogućava bilo kakve ozbiljne reformske procese jer stranačko dodvoravanje biračima ne prestaje. S četiri godine razmaka između izbora politički subjekti imali bi vremena i prostora posvetiti se ozbiljnim reformskim procesima, kompromisima i dogovorima. Ako do te reforme ne dođe, izbori u BiH gube svaki smisao. Ako je njihova regularnost upitna, a provedba rezultata neizvediva, zašto uopće organizirati izbore. Već sad se najavljuje izborni inženjering na način da se izborna volja cijelog jednog naroda, hrvatskog, zaobiđe i treći put u daytonskoj BiH instalira bošnjačka vlast u Federaciji.
Brojne slabosti
Za razliku od nekih prijašnjih vremena sad se ti planovi i ne skrivaju. Čak se za njih traži otvorena potpora u međunarodnoj zajednici. Suvišno je i govoriti u kakvu političku krizu takvi procesi uvode Bosnu i Hercegovinu.
Rješenje je, dakle, jednostavno. Bosni i Hercegovini potreban je potpuno reformirani Izborni zakon koji će riješiti sve uočene probleme, od majorizacije konstitutivnih naroda i nametanja njihovih političkih predstavnika do kršenja prava nacionalnih manjina, transparentnosti biračkog procesa, rada biračkih odbora, prebrojavanja glasova… U protivnom, organiziranje izbora i potrošnja milijunskih iznosa na ovaj proces bit će potpuno besmisleni. Na to sve više upozoravaju politički subjekti i nevladine organizacije koje nadgledaju i prate izborne procese u Bosni i Hercegovini. Da izborni proces ima brojne slabosti uočile su i međunarodne organizacije koje su o tomu objavile i posebna izvješća. Za sada je sve to bez konkretne akcije zakonodavca. •