“Naši ljudi vjeruju Sjedinjenim Američkim Državama. Nažalost, naši ljudi nemaju povjerenje u Europljane iako znamo da ne može bez njih i da je (Kongresna?) potpora problem. No, nadamo se kako možemo računati na sudjelovanje SAD-a u provedbi sporazuma”, rekao je tijekom sastanka u rujnu 1993. godine tadašnji bošnjački lider Alija Izetbegović u razgovoru s američkim predsjednikom Billom Clintonom, piše Večernji list BiH.
Česti susreti
On je s Clintonom razgovarao u Bijeloj kući u pratnji svojih najbližih suradnika Harisa Silajdžića, Muhameda Šaćirbegovića i Ejupa Ganića prihvaćajući Owen-Stoltenbergov plan koji je podrazumijevao ustroj BiH u tri republike. Hrvatska strana prethodno je taj, kao i Vance-Owenov sporazum o deset pokrajina, te uostalom sve mirovne pregovore i prijedloge, prihvatila. No u ovome slučaju problem je bio sa srpskom stranom, dok su bošnjački pregovarači imali svoje velike uvjete zbog kojih su dogovori i propali. Navodi se to u novim deklasificiranim transkriptima razgovora iz arhive, koje su za američkog predsjednika vodili u njegovu uredu. Izetbegović je otvoreno od američkog predsjednika tražio pritiske na srpsku stranu s obzirom na to da su u sastav svoje republike, a na što se de facto pristalo dvije godine kasnije u Daytonu, zacrtali ulazak istočne Bosne i Podrinja. Na to u jesen 1993. bošnjačka strana nije htjela pristati. “Mi smo napravili velike ustupke pristajući na podjelu Bosne i Hercegovine u tri republike. Nadali smo se kako će nam nakon toga drugi predstaviti poštenu kartu. Mislili smo da su to područja Republike Srpske koja će biti sastavljena od većinski srpskih teritorija. No, karta pokazuje da će Republika Srpska uključivati većinske srpske teritorije i muslimanski većinski teritorij koji je bio predmet etničkog čišćenja i genocida. Srbi pokušavaju zadržati teritorije preuzete od Muslimana, oko Drine, a koji su bili 65-70% muslimanski prije nego što su etnički očišćeni, ljudi ubijeni ili protjerani”, argumentirao je Izetbegović. Bošnjački lider to je ocijenio neprihvatljivim i moralno i politički.
“Moralno jer nagrađivanje etničkog čišćenja i genocida će postaviti opasan presedan za budućnost, a praktično jer ljudi čekaju da se vrate u svoje domove - pola milijuna bosanskih Muslimana danas se raspršilo u Austriji, Kanadi, Njemačkoj, pa čak i SAD-u, Australiji i drugdje, izbjeglice čekaju da se vrate - oni se ne mogu vratiti u svoje domove kada je to područje i dalje pod kontrolom Srba. To je razlog zašto je Ženeva propala. Bilo bi korisno da je SAD u međuvremenu napravio pritisak na Srbiju o tim pitanjima i na Hrvate za izlaz na Jadran. Ovo nam je drugi zahtjev. BiH ima izlaz na more, on se smanjivao iz godine u godinu te spao na 29 kilometara. Tražimo 10-14 kilometara. Bez toga, Republika Bosna ne može funkcionirati. Dakle, trebamo pritisak na Hrvate”, poručio je prilično ultimativno Izetbegović.
Kohl uz Hrvate
Američki predsjednik Bill Clinton odgovorio je kako za njega postoje dva uvjeta provedbe ovoga plana, koji je također propao.
“Za mene postoje dva uvjeta. To mora biti učinjeno od NATO-a, a ne UN-a, jer ne želim biti u poziciji kao i prije, kad smo htjeli podići embargo na oružje Rusija, Britanija ili Francuska nam je prigovorila. Britanci i Francuzi su također u NATO-u, ali SAD može voditi NATO”, rekao je Clinton. Jasno je, međutim, Izetbegoviću poručio kako će izvršiti pritisak na Hrvatsku i Srbiju, ali da ne treba očekivati vojnu intervenciju. Pri tome je otkrio kako je jedino Njemačka podupirala SAD. “Njemačka je jedina europska zemlja koja je uz mene u pokušaju da se ukine embargo na uvoz oružja. Dok (Helmuth) Kohl osjeća blizinu prema hrvatskom narodu, ima povjerenje u vaše vodstvo”, rekao je Clinton Izebtegoviću. U ovome dokumentu objavljeno je još nekoliko pojedinačnih razgovora s bošnjačkom stranom vezano uz okončanje rata i mirovnih pregovora, kao i drugi zajednički razgovori s predsjednicima Franjom Tuđmanom i Alijom Izetbegovićem koji su govorili o pritiscima na Srbiju kako bi se okončao skoro četverogodišnji rat. •
Do sad se uvjek tvrdilo da su Milosevic i Tudman htjeli dijeliti Bosnu, da se ovo znalo skroz u drugom smjeru bi isla i sudjenja u Hagu -makar za "udruzene zlocinacke pothvate"...