Premda jedna od najsiromašnijih na ovim prostorima, općina Glamoč je nakon završetka donatorskog programa UN agencija jedina u HBŽ-u nastavila s aktivnostima mobilnog tima Crvenog križa, a uskoro bi se trebalo krenuti i s izgradnjom povratničkih kuća iz regionalnog stambenog programa.
Siromaštvo
Priča o izgradnji povratničkih kuća iz Regionalnog stambenog programa koji se realizira na području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore pokrenuta je 2011. godine, kazao nam je Boris Lukajić, voditelj općinske Službe za obnovu i razvoj, kao i to da bi se s realizacijom moglo početi u idućih 20-ak dana:
- U okviru ovog projekta 47 kuća treba biti obnovljeno za povratnike i raseljene te 13 kuća za povratnike iz Srbije.
S našim sugovornikom smo posjetili jednog od povratnika koji u tuđoj kući u rodnim Hasićima čeka na obnovu. Jevto Zeljković je, čekajući na obnovu, selio sedam puta i svaki put krečio i uređivao privremeni dom.
U ovoj posljednjoj, u Gornjim Hasićima, s bolesnom suprugom živi tri godine, a samo stotinjak metara dalje od vlastitog dvorišta u kojemu su uništene i stara i nova kuća.
- Žalosno je kad dođeš i vidiš, imao si, 50 godina se kućio, a nemaš ništa.
Nitko se ne brine, ni ona država za koju sam se borio, ni neka druga, nitko. Na žalost, tako je..., govori nam Jevto i izdaje ga glas.
Crveni križ
Davno se prijavio za povratak, no u Glamoč je došao kad je ostvario mirovinu, jer od čega će preživjeti bez igdje ičega.
Od 340 konvertibilnih maraka mirovine za podstanarstvo plaća 100, u izbjeglištvu je plaćao 200 konvertibilnih maraka, a ostatak uglavnom ode na lijekove te osnovne prehrambene potrepštine, tek toliko da nisu gladni.
I Jevtinoj supruzi, kao i pretežno starijem stanovništvu Glamoča, usluge mobilnoga tima Crvenoga križa više su nego potrebne. Svjesna toga lokalna samouprava ga, unatoč kroničnoj besparici, financijski podržava, kazao nam je Dragan Damjanović, predsjednik općinskoga Crvenoga križa Glamoč, te dodao:
- Nastavljen je rad medicinske sestre, općina osigurava sredstva za gorivo, za auto i sl., uspijevamo na mjesečnoj bazi obići 4 - 5 korisnika kojima je potrebna pomoć. Uz mjerenje tlaka, šećera u krvi, previjanja te po potrebi davanja injekcije, napuštenim i starim osobama, potrebnija je lijepa riječ, suosjećanje, kaže nam medicinska sestra Svjetlana Maleš kao i to da i njima, medicinskom osoblju, puno znači što je mobilni tim ostao u funkciji.
Bez pomoći mobilnog tima Duško Bjekić bi se teško skrbio za nepokretnu suprugu. Zahvalan je na tomu, a kaže da uvijek donesu i nešto od hrane i higijenskih potrepština.
Unatoč svim negativnim pokazateljima, naši sugovornici nadaju se boljem, no, mladi su, izgubivši nadu, svoju priliku za normalnijim životom odavno potražili preko oceana ili nekoj od europskih zemalja.