U sklopu projekta istraživanja i predstavljanja nematerijalne kulturne baštine HBŽ-a karmelićanin otac Zvonko Martić, doktor etnologije, znanstvenik i čuvar narodnog blaga, ovih dana neumorno traga za još nezabilježenim motivima.
Tajna kvalitete
Dio projekta je i izrada kalendara za 2023. kako bi i na taj način pokazao bogatstvo svih triju naroda u HBŽ-u. Pratili smo ga “na zadatku” u Livnu i Bosanskom Grahovu. Već od ranog jutra neumorni dvojac - karmelićanin Zvonko Martić i umjetnički fotograf iz Sarajeva Jasmin Fazlagić u selu Srđevići snimaju umijeće izrade livanjskog sira. Tajna njegove kvalitete je u mlijeku s planinskih pašnjaka koji obiluju ljekobiljem, kao i tradicijskoj izradi od nepasteriziranog mlijeka, objašnjava im vrijedna domaćica, kao i postupak sirenje na tradicionalan način bez pasterizacije. Osim samog prikaza jedne od faza proizvodnje sira u živopisnoj livanjskoj narodnoj nošnji, prigoda je to i za portretiranje starije žene kako bi se i taj motiv našao u bogatoj zbirci o. Zvonka Martića. Sljedeće odredište je Obljaj kod Bosanskog Grahova, naselje u kojem žive i Srbi i Hrvati, a motiv je krsna slava. Već sam pogled na srpsku narodnu nošnju govori kako je vrlo slična hrvatskoj iz tog kraja. - Nemoguće je da ljudi žive zajedno, a da ne utječu jedni na druge. U Obljaju je na poseban način ta tradicija bila toliko isprepletena i kroz običaje, i kroz zajednički napjev, zajedničke plesove, te su na slave i blagoslov polja dolazili jedni drugima i ti međusobni utjecaji osjetili su se kroz različite segmente života i rada. U ovom selu na izvoru Zvijezda, koji je dijelio Mletačko od Osmanskog Carstva, pripadnici obaju naroda sastajali su se nedjeljom popodne, zajedno plesali, pjevali i družili se. A što se tiče narodnih nošnji, pitao sam po čemu su se razlikovale. Jednostavno, u danom trenutku neke su žene bile bolje tkalje s vunom, druge bolje vezilje i one su se robnom razmjenom opskrbljivale dijelovima nošnji, tako da su se jedino razlikovale po nakitu, po količini nošenog nakita i kako su te dukate ušivale na pojas - kazao nam je o. Zvonko.
Unačko kolo
- Moram priznati da sam, kao i svaki prosječan građanin BiH, vrlo malo znao o nematerijalnoj kulturnoj baštini. Radeći sa Zvonkom i upoznajući ljude i KUD-ove koji još gaje i održavaju tu tradiciju, jako mnogo sam naučio. Radimo zajedno već 14 godina i nadam se još barem toliko - kaže Jasmin. U Drvaru su ovjekovječili Unačko kolo, a sljedeći fenomen koji rade je izvorno pjevanje, zajednička baština svih triju naroda u Posavini, sjeveroistočnoj i središnjoj Bosni.•