Deveti put obilježavamo Dan HAZU-a u BiH. Ne sastajemo se ni ovog puta da bismo lamentirali, kritizirali ili pak izricali laude. Nećemo biti laudatores temporis acti ni laudatores temporis praesentis. Na najvišem predstavničkom tijelu Akademije pokušat ćemo kazati jasno, pregledno, objektivno, kritički i samokritički što se i kako radilo i uradilo od 23. lipnja 2022. godine. Nastojat ćemo letimice dotaknuti i društveno-političke uvjete u kojima se djelovalo. Prozborit ćemo i o planovima, o željenom i predvidivom razvoju najviše nacionalne ustanove za znanost i umjetnost.
Modeli uređenja i EU
Ovim izvješćem želimo pokazati da Akademija nije zatvorena, pasivna, šutljiva, nego je intelektualno-moralna snaga i, kako priliči njezinoj misiji i zadaći, otvorena suradnji, dijalogu, razmjeni ideja, inovacijama, iskrenom govoru bez izbjegavanja činjenica, i ne samo s potpisnicima sporazuma o suradnji već i s javnošću – domaćom i međunarodnom.
I ovo su razdoblje obilježile nemirne, promjenjive, zamršene prilike u svijetu i u BiH. U svijetu već dugo traju zaoštreni, zategnuti odnosi s tendencijom pogoršavanja. Mnogi će reći kao i znameniti židovski znanstvenik Ben Akiba: “Nihil novi sub sole” - ničeg novog pod suncem, pod kapom nebeskom. Ovog puta, međutim, kriza, polarizacija, sukobi na vrhuncu su napetosti, situacija dolazi do usijanja. Više je znakova koji upozoravaju i na crne slutnje. Tvornice oružja neumorno rade, proizvode sredstva za uništenje. Za te svrhe novac se izdašno izdvaja. Umjesto prožetosti kulturom, umom, razborom, sve obuzima gruba sila, moć oružja za zatiranje, razaranje žive sile i materijalnih sredstava. Davno je kazano: svijet nije savršen. Destrukcija, sukobi, ratovi, epidemije, pošasti stalno i trajno prate društvo, čovjeka. Zlo, međutim, ne smije trijumfirati, slaviti pobjedu. Očito je, malo je iskrenih mirotvoraca. Umjesto pacificiranja, ima više onih koji potiču ratobornost. Mirotvorstvo je za mnoge slabost umjesto da je znak duhovne i svekolike jakosti, civilizacijske, znanstvene, intelektualne, društvene odgovornosti. Nećemo se baviti svjetsko-povijesnom stvarnošću ni perspektivom. Ponovit ćemo E. Frommovu misao izrečenu u Anatomiji ljudske destruktivnosti: “Nema razloga za optimizam. Ali vjerujem da ima razloga za nadu.” Uostalom, dugo se živi inter spem et metum – između nade i straha, pa se s pravom postavljaju pitanja: Što čeka ovu civilizaciju; kakva je njezina budućnost?
U BiH je obilje dramatičnosti, bogatstvo predložaka za drame. Napretek je zapleta, nesporazuma, prepiranja, podvala, optužbi, neprilika. Izmjenjivale su se građanske, seljačke, čaršijske, ali i politika “mrkve i batine”. Mudrovalo se, politiziralo bez ozbiljnih, širih pogleda i vizija. Vrijeme se gubilo i svodilo na iscrpljivanje u sitnim politikantskim kombinacijama kako se domoći vlasti, funkcija i drugoga obespraviti. Uvjereni smo da je izrugivanje s istinom, pravdom, vladavinom prava, kao i s dogovaranjem i sporazumijevanjem pase, iza nas. Jer kako dijalogizirati s onima čije je načelo, misao vodilja: tko ne misli kao mi, taj je neprijatelj, izdajnik, ruši, razgrađuje BiH i slične isprazne tvrdnje, tlapnje. Narod s pravom kaže: “Svačije će (ne)djelo doći na vidjelo.” Vrijeme je učinilo očitim da se usađivanjem i raspirivanjem mržnje ne može graditi BiH. Pokazalo se također da tzv. građansko rješenje ne može biti povezujući, kohezivni čimbenik, nego bi se još više antagoniziralo, dezintegriralo i ono što već postoji i drži zajedno. Ako se iskreno želi u Europsku uniju, onda se i uređenje mora rješavati, primjerice, po uzoru na Belgiju i Švicarsku. Vrijeme je shvatiti i prihvatiti da ovdje ne može ni jedan narod ostvarivati hegemoniju, prevlast nad drugima, niti se može provoditi secesija, osim u likovnoj umjetnosti i arhitekturi.
Novoimenovane posade izvršne vlasti na razini BiH i Federacije jamče da neće izgubiti kompas, već će odgovorno i bez straha držati kurs putovanja, smjer politike u interesu svih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina. Međutim, bosanskohercegovački trijumvirat, vladanje državom – koje su vršile tri osobe, poznato još u starom Rimu, ovdje će se teško ostvariti jer svi članovi nisu legitimni. U novoj vlasti, čini se, ni jedan političar ni bilo koja stranka ne umišlja poput Luja XIV. L’etat c’est moi.
BiH s politikom virbus unitis, uz etički i humani modus vivendi, može doći na zelenu granu, oporaviti se, civilizirati i konačno odrasti i osloboditi se infantilnosti, demokratske maloljetnosti. U minulom razdoblju Akademija je ostvarivala svoj program rada putem znanstveno-stručnih skupova, interdisciplinarnih konferencija, okruglih stolova, tribina, predavanja, posjeta, predstavljanjem knjiga te putem medija i vlastitim glasilom – časopisom Vidici. Akademije s nacionalnim obilježjem konačno su i javno priznate odlukom Vlade Federacije da sve tretira ravnopravno i svakoj dodijeli isti iznos financijskih sredstava. Ovo je važan događaj i datum jer prihvaća i poštuje bosanskohercegovačku stvarnost. Uvjereni smo da ni ubuduće neće biti zazora, nepovoljnog odnosa prema ovim prijeko potrebnim ustanovama svakog konstitutivnog naroda.
Akademija se ne može shvaćati kao namet, trošarina, davanje, nego kao jedan od bitnih stupova nacionalnog i svekolikog identiteta. Kultura, znanost, umjetnost nisu trošak jer su razvoj, život, povijesno stvaralaštvo naroda, parametar uljudbe društvene zajednice. Konačno, što je narod bez kulturnih ustanova? Budući da se Skupštini krajem svake godine podnosi iscrpno izvješće o realizaciji programa, u ovoj prigodi ćemo ovlaš dotaknuti neka ostvarenja i podsjetiti na programske zadaće koje su u tijeku pripremanja. Održan je znanstveni skup “Odgoj i obrazovanje, kultura i znanost – most među ljudima i narodima”. Pobudio je zanimanje javnosti. Referate su podnijeli akademici iz četiriju akademija. “Kako zaustaviti depopulaciju ruralnih prostora BiH – uzroci, posljedice, rješenja” tema je znanstvenog skupa koji je razmatrao goruća pitanja napuštanja BiH i također zainteresirao javnost. Sudionici i ovaj put akademici iz četiriju akademija. Osobito nas raduje činjenica da je HAZU BiH sa Sveučilištem suorganizator već tradicionalnih međunarodnih interdisciplinarnih znanstveno-stručnih konferencija u Neumu. Uz spomenute institucije, svake godine sudjeluju Rektorska konferencija BiH i Rektorski zbor RH. Zanimanje za ovaj već prihvaćen i cijenjen skup zaista je veliko. Svake je godine dobro pripremljen, a predavači su prominentni znanstvenici, stručnjaci iz BiH, RH, Europe i svijeta. U povodu Međunarodnog dana znanosti također je organiziran znanstveni skup, podneseno je dvanaest referata. Uz Dan učitelja upriličena je tribina na kojoj su predočena četiri referata. U povodu 200. obljetnice rođenja fra Grge Martića priređen je također znanstveni skup. Prilozi – referati sa svih skupova objavljeni su u časopisu Vidici. Osim činjenice da na znanstveno-stručnim skupovima sudjeluju akademici više akademija, želimo istaknuti da nastojimo svaki put angažirati dva-tri mlađa znanstvenika. Zalagat ćemo se da odsada bude i sve više mlađih znanstvenika u realiziranju programskih sadržaja.
Zauzimamo se za adaptiranje roditeljske kuće planetarno poznatog znanstvenika Josipa Ruđera Boškovića u Orahovu Dolu, općina Ravno. Uspostavili smo konstruktivnu suradnju s Općinom Ravno, uvjereni da će se suradnja proširiti i na neke druge institucije.
Uloga Akademije u društvu
U tijeku su pripreme znanstvenog skupa u povodu obilježavanja prve pučke škole u BiH, u Tolisi, Orašje, 1823. godine, te okrugli stol o fra Janku Bubalu, književniku. Kao i svaka ustanova koja drži do svog digniteta i do odgovornosti za izvršenje svoje dužnosti, i Akademija mora imati viziju razvoja, plan na dulje ili kraće vrijeme. Ne želi biti samo na papiru najviša nacionalna ustanova znanosti i umjetnosti, nego i svojim ukupnim djelovanjem to potvrđivati. Može, treba i hoće biti sinteza, povezivati, objedinjavati, mjesto kreiranja i iniciranja misli, ideja, promicanja istine. Mnogo je posla na polju istraživanja povijesti, kulture, školstva, gospodarstva, znanosti, umjetnosti hrvatskoga naroda u BiH. Razumije se, za sve su potrebni uvjeti. Akademija je uistinu opće dobro, sve što poduzima, što radi, je pro bono publico. Za uspješan rad nužan je i vlastiti dom, a kuću dogovor gradi. Inicijativu za izgradnju doma svesrdno su prihvatili predsjednik HNS-a, rektor, gradonačelnik, a uvjeren sam i u punu potporu predsjednika županijskih vlada. Da bi Akademija odgovorila povijesnoj zadaći, to ne može bez odgovarajuće organizacije. Vrijeme je otvarati vlastite centre, za početak barem, u ponekim županijama. Još nisu utemeljeni ni instituti ni zavodi. Stvaramo knjižnicu, arhiv, galeriju. Nužne su, osim časopisa Vidici, i druge publikacije, edicije kao što su ljetopis, monografije, studije, spomenice i sl. Sve hrvatske ustanove, društva, udruge, zavodi moraju preuzeti odgovornost za valorizaciju kulturne baštine te što temeljitije istraživati, spoznavati i predočavati sadašnjost i stručno-znanstvenom metodologijom predviđati tendencije i procese na području znanosti, umjetnosti, kulture, izobrazbe, gospodarstva i dr. I pri tomu ne zaboravljati da su Hrvati uvijek pripadali zapadnoeuropskom kulturnom krugu. Unatoč svemu, sačuvali su i oblikovali svoja identitetska obilježja, živjeli univerzalne tradicionalne vrednote. Na polju kulture, umjetnosti, školstva treba još mnogo uraditi jer je hrvatsko ime dugo supresirano, potiskivano. Nije lako skidati, otklanjati desetljećima, indoktrinacijom i ideologijama, stvarane predrasude, negativne stereotipe, nametnute stigme, krimene i druge negativne atribucije koje su se s lakoćom dijelile i utiskivale. I danas susrećemo agresivnu i nerazumnu kroatofobičnost. Hrvatima nije dopušten kanal na TV-u pa i dalje “istinu” o Hrvatima šire drugi.
I nadalje će Akademija poticati i, prema mogućnostima, stimulirati objavljivanje knjiga, studija, osobito iz hrvatske kulturne baštine, ali i tematiziranje problema, događaja novije povijesti. Njegovat će, kao i do sada, susretanje različitosti, sučeljavanje ideja, gledišta, jer to zaista obogaćuje. Trebamo svi naučiti – učiti jedni od drugih, a to se postiže otvorenošću, dijalogom, saborovanjem. Sastanci, znanstveni skupovi, kao i drugi oblici i sadržaji rada, zasigurno pridonose boljem upoznavanju, uvažavanju te poštivanju drugoga, njegova motrišta i interesa. Smatramo da svi stručno-znanstveni skupovi trebaju biti ne samo afirmacija znanosti i umjetnosti nego i u službi promicanja mira, istine, etičnosti, humaniteta, stvaranja bolje, ljepše percepcije i spoznaje BiH. Upućeni smo jedni na druge, surađivati i živjeti na način dobrih susjeda, a ne jedni druge ocrnjivati, kopati duboke jazove umjesto premošćivati postojeće i dogovorom prevladavati sadašnje poteškoće i nepovjerenje. Osvjedočili smo se kakve posljedice stvaraju potrošene povijesne matrice. To je bilo vrijeme mučenja, zavađanja, kriza, frustracija, kako narod kaže: “Ne ponovilo se”, ali nije lako vratiti povjerenje ljudi i naroda. Ne može služiti na čast onima koji su čak četiri puta birali Hrvatima člana Predsjedništva. I opet bi, a posljedice te bezobzirne nepravde svima su vidljive.
Zahvaljujemo međunarodnoj zajednici, a na poseban način ekscelencijama, laureatima Večernjakova pečata, što je odlučila ozbiljno pozabaviti se BiH. Konačno su uvidjeli i odlučni javno reći tko je opstruktivan, tko sve minira dogovore i sporazume, zaustavlja euroatlantske integracije, destabilizira opće stanje u BiH. Valjda je napokon prošlo vrijeme pristrane, neobjektivne politike koja je držala samo jednu stranu, a Hrvate sve više obespravljivala.
Na kraju pozivamo sve počasne, redovite, dopisne i članove suradnike da daju svoj intelektualno-stvaralački doprinos HAZU-u u BiH i svojim radovima za časopis Vidici. Glasoviti Dobriša Cesarić pjeva: “Teče i teče, teče jedan slap, što u njem’ znači moja mala kap? Da bi mogao sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati.” •