JEFTINIJA STRUJA KLJUČ ZA USPJEH

Ako se hitno ne pristupi realizaciji mjera - definiranje cijena električne energije na razinu 32-36 EUR/mWh, restruktuira dug elektroprivrede i banaka jedino što nam preostaje jest pokretanje stečaja, što bi nedvojbeno, dovelo do gašenja Aluminija d.d. i likvidacije Društva, bez imalo uvijanja nova uprava s mr. Željkom Kordićem na čelu dostavila je svoj zaključak o stanju u Aluminiju iz Mostara Vladi Federacije BiH i brojnim institucijama. Ovo je crni scenarij ako vlasti ne budu spremne prihvatiti desetke ozbiljnih mjera koje su naveli na desetak stranica dokumenta koji glasi izlazak iz krize. Ranija uprava dovela je Aluminij pred gašenje, a Večernjak prvi objavljuje stravične pokazatelje da su primjerice samo gubitci u prošloj godini iznosili 85,4 milijuna KM, a ukupne obveze prema dobavljačima i po kratkoročnim kreditima kod poslovnih banaka iznose oko 221 milijun KM. Istodobno akumulirani dug od 2010. u tri je godine stigao na 163,5 milijuna tako da ukupni dugovi i gubitci iznose vrtoglavih 380 milijuna.

CIjena struje guši Aluminij

Novu upravu ‘boli glava’ od katastrofalnih poteza prethodnika, no unatoč svemu, najavljuju da je moguće napraviti zaokret. Prihodi Aluminija u 2013 god. iznosili su 515 milijuna maraka, a ukupne obveze društva su 221 mil., što dovodi do zaključka da je ukupna zaduženost društva 42,9%, što ne bi bilo problematično da struktura zaduženja kombinata nije 98% kratkoročna (osim kredita kod Razvojne banke). “Najistaknutiji problem s kojim se sada nosimo jest kronična nelikvidnost i insolventnost, zbog koje trpimo izrazite poteškoće s redovitom opskrbom proizvodnoga procesa sirovinama, repromaterijalom i zamjenskim dijelovima, koje nam dobavljači uporno odbijaju isporučiti, ujedno nam prijeteći blokadom računa”, navodi se u ovome dokumentu. Uz to od ukupno 256 elektrolitičkih ćelija, u funkciji ih je samo 220, s daljnjom tendencijom smanjivanja. No, najveći problem jest cijena električne energije.

“Osnovni generator ovako visokog iznosa gubitka je cijena el. energije u odnosu na cijenu koji imaju konkurenti u ostatku svijeta. Sve profitabilne aluminijske industrije u svijetu imaju od strane države ili domaćih regulatora definiranu cijenu el. energije koja sudjeluje u rasponu od 25-30% kao trošak u prosječnoj cijeni tone koštanja jedne tone aluminija na LME burzi . Za usporedbu u 2013 g. U Aluminij-u d.d. postotni udio troška el. energije u cijeni jedne tone aluminija na LME burzi iznosio je 61% . Navedeno upućuje na zaključak da Aluminij d.d. plaća oko 100% skuplju el. energiju od istih industrija koje posluju u svijetu”, navodi se u analizi i zaključuje da u takvim uvjetima je nemoguće poslovanje. Zbog toga su razradili plan izlaska iz krize s kojim jamče izlazak iz sadašnjeg stanja, ali uz potporu svih razina vlasti.

Elektroprivreda HZ HB

Uz brojne mjere ušteda, planirano je i smanjenje plaća menadžerima za 50% i vodstvu kompanije te odlazak u mirovinu dijela radnika te deseci drugih mjera. Oni vjeruju da s unutarnjim uštedama i smanjenjem cijena struje je moguće da u godinu dana posluju s 1,5 milijuna maraka u plusu. Planirano je provođenje ušteda od 2,9 milijuna maraka, povećanje broj elektrolitičkih ćelija, zahtjev za reprogram kredita uz potporu vlasti. Jedan od koraka je i dokapitalizacija kompanije tako da bi Elektroprivreda Herceg Bosne ili Vlada dobili udjel za iznos dugovanja za električnu energiju, ili pak da se uz sniženu cijenu električne energije uslijed hidrološki dobrih godina snizi cijena struje te da se omogući odgoda otplate dugovanja u roku od pet godina. Očekuju i da se cijena metala na svjetskom tržištu vezuje uz cijenu električne energije. U Aluminiju su predvidjeli i kakve bi posljedice za poduzeće, širu zajednicu i državu značilo gašenje najvećeg izvoznika. Obveze prema dobavljačima u iznosu 169 milijuna maraka bi postale nenaplative, na Zavod za zapošljavanje HNŽ-a otišlo bi izravno 850 radnika. Zavod MIO bi godišnje izgubio 14,5 milijuna maraka, minimalno 2400 ljudi bi koristilo usluge zdravstvenog zavoda koje bi pale na teret države, domaće komercijalne banke bi izgubile izravno od Aluminija 51 milijuna maraka glavnice, kao i zajmove djelatnika koji iznose oko 25 milijuna. Uz to platna bilanca države BiH bi bila narušena za 370 milijuna zbog gubitka izvoza, a znatno više ako se uzme u obzir i izvoz. U Aluminiju tvrde i da u slučaju gašenja proizvodnje u probleme bila dovedena i Elektroprivreda Herceg Bosne koja ne bi mogla naplatiti potraživanja i izgubila bi velikog i stabilnog potrošača.