I ove će školske odnosno akademske godine jedni postati brucoši/brucošice, drugi srednjoškolci/srednjoškolke, treći pak prvašići/prvašice, započet će prve korake na dugom putu učenja i studiranja. Svima njima, kao i onima koji su već u procesu odgoja, obrazovanja i studiranja, s radošću čestitamo početak školske/akademske godine i uspješno ostvarenje planova i želja. Nastavnicima - odgojiteljima koji su u prosvjeti, kao i onima koji tek započinju nastavni i odgojni rad, želimo što više radosnih dana u izobrazbi i odgoju učenika i studenata.
Ozbiljan i naporan rad
Nova školska i akademska godina prigoda je i propitati i prosuditi rad u minuloj godini. Nužno je utvrditi što su bili uspjesi, a što pak nedostaci, odnosno kako su ostvarivani postavljeni zadaci. Uobičajeno je prvih dana dati što više savjeta i informacija učenicima i studentima. Ovaj prigodni tekst kani otvoriti neka pitanja s kojima će se učenici i studenti nolens-volens susretati, hrvati, živjeti. Također, tekst želi pobuditi razmišljanje o ponekim aktualnim problemima izobrazbe, studiranja i odgojnog djelovanja. Vrijeme školovanja i studiranja razdoblje je i intenzivnog duhovnog i moralnog rasta, izgradnje osobnosti, svijesti, samosvijesti, vrijeme emocionalnog i socijalnog sazrijevanja, kulturnog oblikovanja te obogaćivanja iskustava u konkretnim međuljudskim odnosima i društvenim ambijentima. Dakle, vrijeme školovanja i studiranja nije samo stjecanje znanja, nije tek kognitivni, spoznajni razvoj, nego je i znatno širi, sveobuhvatan. Školovanje je usmjereno na usvajanje znanja, na intelektualni razvoj, a zanemaruje se odgoj za vrijednosti i poželjne oblike ponašanja, duhovni rast, emocionalna, moralna i socijalna dimenzija te izgradnja kulturnih i radnih navika. Na svim razinama školovanja odgoj ima etičke i humane vrijednosti, nacionalne osobitosti, treba biti otvoren dijalogu i inovacijama. Nova školska godina stoga je i prilika podsjetiti na nužnost odgojnog rada s učenicima i studentima kako bi postali uljudniji, odgovorniji, etični i humani, kulturni i civilizirani ljudi.
Naravno, ne mogu svi biti odlični učenici i studenti, ali mogu biti pristojni, marljivi, odgovorni, kulturni. Svi koji pohađaju školu i fakultet žele uspjeti, ali život je satkan od uspjeha i neuspjeha, od radosti i suza, od očaravanja i razočaranja. Poteškoće, prepreke, nekoga ojačavaju, jačaju duhovnu, emocionalnu, intelektualnu stranu ličnosti, a nekoga opet obeshrabre, unesu apatiju, rezigniranost, bezvoljnost. Različito se reagira na izazove, na poteškoće koje su neizbježne tijekom odrastanja, učenja i studiranja. Ono što je bitno imati na umu jest znati cilj i imati čvrstu volju da se započeto ostvari, izvrši preuzeta dužnost. Davno je kazano: volja čini čovjeka velikim i uspješnim ili malenim, lijenim, inertnim, neuspješnim. Svatko ima unutarnju snagu koja ga pokreće ili ga pak ne potiče na povoljno i poželjno rješavanje problema i preuzetih obveza. Za nekoga se kaže da ima jaku volju, da je pouzdan, odgovoran, a za drugoga da je bezvoljan, beživotan, apatičan. Stara sentencija moralnog sadržaja, mudra pouka, kaže: "Quisque fortunae suae faber est – Svatko je kovač svoje sreće". Tijekom školovanja i studiranja izgrađuju se karakterne crte ličnosti, očituje se savjest, tj. sposobnost razlikovanja dobra i zla, osjećaj odgovornosti za vlastite postupke, osjećaj dužnosti; razvija se svijest – spoznaja vlastitoga bića i svijeta oko sebe te sposobnost rasuđivanja, zaključivanja i odlučivanja. Pod raznim utjecajima i uzorima stvara se vlastiti svjetonazor, socijalni, etički, filozofski, politički pogled na svijet. Zapravo, tijekom odrastanja svatko oblikuje svoju prepoznatljivost, svoju osobnost, ukupnim ponašanjem i djelovanjem stvara i ostavlja dojam u svojem naraštaju, u javnosti uopće. Taj imidž najčešće je presudan, obilježi i prati osobu tijekom cijelog života. U vremenu posve izokrenutih vrijednosti i agresivnog nametanja "vrednota" koje su potpuno strane našoj kulturi, tradiciji, sustavu vrijednosti na kojima se odgajamo stoljećima, zadaća je škole, piše glasoviti pedagog, profesor Ante Vukasović, "da posreduje ne samo znanje i znanstvene spoznaje nego i vrijednosti, a da one budu općeljudske, generičke, da odgojna nastojanja ljudski oplemenjuju, usmjeravaju, da nikoga ne sputavaju, da ne ograničavaju slobodu, ne pritišću i ne nasrću na čovjekova shvaćanja, politička, vjerska, ideologijska i druga opredjeljenja koja proizlaze iz osnovnih ljudskih prava koja nisu sputana generičkim vrijednostima". Dakle, škola treba promicati i afektivne, duhovne i moralne vrijednosti, stvarati radne, higijenske, kulturne navike, a ne biti usmjerena samo na materijalni, ekonomski, tehničko-tehnološki, informacijski sustav vrijednosti. Osobito značenje, ulogu i utjecaj imaju stalne ili povremene vršnjačke skupine u kojima se učenici i studenti kreću. Takva društva mogu imati veoma poticajnu, kreativnu ulogu, ali nerijetko i destruktivnu, razornu, lošu, mogu pojedinca potpuno dezorijentirati, navoditi na krivi put. Uvijek je aktualna narodna misao: "Reci mi s kim se družiš pa ću ti kazati kakav si." Ili: "Kaži mi koje knjige čitaš pa ću ti reći kakav si." Roditelji, prvi i glavni odgojitelji, često i ne znaju s kim se njihova djeca druže, kako provode slobodno vrijeme i slično. Za tjelesno i duhovno zdravlje prijeko je potrebno aktivno sudjelovanje u kulturno-umjetničkim društvima, bavljenje sportskim aktivnostima. Nužno je posjećivati kazalište, izložbe, koncerte, predstavljanje knjiga, predavanja, tribine, stvarati kulturne i sportsko-rekreativne navike. Sve ono što je do sada propušteno prilika je započeti i provoditi u djelo. Ovakvim kulturnim aktivnostima nastava i studij neće biti zakinuti. Štoviše, to može učenje i studiranje učiniti potpunijim, vrjednijim jer je dokoličarenje, vrijeme provoditi u dokolici, loš saveznik.
I u ovoj prigodi treba podsjetiti da su odgojno-obrazovni temelji, marljivost i upornost uvjet svakog napretka. Zahvaljujući radišnosti naši su ljudi na ovom škrtom i posnom tlu preživljavali teške krize, podnosili brojne neprilike, opasnosti, ali su ostajali na ovim prostorima. Danas je rad – fizički, intelektualni, znanstveni – prilično podcijenjen. Sve se nastoji ostvariti bez većeg truda. Učenje i studiranje je ozbiljan, odgovoran i naporan rad, a marljivost i upornost donose uspjeh. Još je glasoviti rimski pjesnik Vergilije, tvorac rimskog junačkog epa "Eneida", rekao: "Labor improbus omnia vincit" (Uporan rad pobjeđuje sve). Kad se čitaju biografije genijalnih znanstvenika, pronalazača, izumitelja, umjetnika, spoznaje se da uspjeh duguju, prije svega, uz talentiranost, marljivom i ustrajnom radu. U vezi s tim profesor Ratko Perić na predavanju studentima i djelatnicima Sveučilišta 15. ožujka 2006. godine rekao je: "Čovječanstvo i kultura ne žive toliko od prirodnih genijalaca koliko od talentiranih marljivaca; ne toliko od velemozgova koliko od moralno obdarenih radišnih duhova, skromnih i neumornih stručnjaka, proizvoditelja." Na istom predavanju glede odgovornosti prema učenju i studiranju kazao je: "Upisati se na fakultet i ne pohađati predavanja, ne izlaziti na ispite i ne tražiti odgovornost i račun nitko žive savjesti i zdrave pameti ne preporučuje, ni od roditelja, ni od profesora, ni od državnih predstavnika, ni od crkvenih zastupnika." Kao i u svakom radu, tako i u učenju i studiranju, nedostižan je uspjeh za bezvoljne i lijene, za one koji izbjegavaju napor, koji vole dangubiti, ljenčariti. Uspjeh teško ostvaruju i bojažljivi, oni koji žive u stalnom strahu, anksioznosti, koji su pesimisti, koji su neodlučni, nesigurni, kolebljivi, koji oklijevaju, sve odgađaju. Za lijene, konfuzne, neodlučne Nijemci imaju prikladnu izreku: "Morgen, morgen nur nicht heute, sprechen alle faulen Leute (Sutra, sutra, samo ne danas, govore svi lijeni ljudi)". Pučka izreka kaže: "Što možeš učiniti danas, ne odgađaj za sutra." Međutim, na suvremenom grafitu stoji: "Ako te spopadne volja za učenjem, sjedni i čekaj dok te ne prođe." Do diploma i najviših zvanja danas se može doći bez truda, bez muke, bez rada. Prof. dr. Pero Sudar, dvadesetak godina stvarao i vodio katoličke školske centre, piše: "Koliko talenata ostaje 'zakopano' u ljudima samo zato što ih nije imao tko potaknuti da ih otkrije, da povjeruju u sebe. A temeljna zadaća škole jest pomoći učenicima da postanu svjesni svojih talenata, da ih zavole i prihvate kao dar i obvezu." Marljivi i odvažni u radu i u naporu vide prilike. Uspinju se časnim sredstvima, koliko god putovi bili uski i strmi, uspijevaju u učenju, studiranju, u karijeri. Ne boje se, ne odustaju. Prepreke i neuspjeh ne obeshrabruju, nego s još jačom voljom i predanošću prevladavaju poteškoće. Staro pravilo u životu i radu daje poduku: "Non progredi est regredi – ne napredovati znači nazadovati." Dužnosti roditelja ne završavaju kupnjom školskih knjiga, odjeće i obuće, davanjem džeparca i sl., nego je obveza, prije svega, permanentan, strpljiv i brižljiv odgojni rad, odnosno pomaganje u odrastanju i prevladavanju kriza i poteškoća koje se javljaju u svakom razdoblju. Djeci, učenicima i studentima treba pružiti potporu kako bi postali marljivi, skromni i dobri ljudi koji se služe vlastitim razumom. Djeca pak, trebaju znati i riječima izraziti zahvalnost roditeljima što se brinu za njihovu egzistenciju i stvaraju uvjete za uspješno učenje i studiranje. Nužno je uspostaviti međusobno povjerenje i probleme rješavati razgovorom na razborit i staložen način.
Permanentna izobrazba
Danas je zaista teško i odgovorno biti nastavnik, a osobito odgojno djelovati. Treba promicati temeljne i univerzalne vrline, kao i nacionalne vrijednosti, identitetska obilježja. S druge strane, roditelji, nastavnici i javnost nisu dovoljno senzibilizirani za odgojna pitanja, a temeljne su vrijednosti u krizi, a njihovo promicanje i nije baš popularno. S druge strane, nerijetko i najmanji ispad, nepriličan čin u školi uznemiri, zaprepasti, zgrozi javnost. Sve se uzburka, uzvitla, predlažu se mjere koje najčešće i nisu učinkovite jer se donose bez razgovora s nastavnicima, odgojiteljima, pedagozima. Odgojni rad u školama bit će sve više prijeko potreban, bit će condicio sine qua non – uvjet bez kojega se ne može. Glasoviti danski mislilac, kojega nikakva budućnost neće poricati, Sören Kierkegaard (1813. - 1855.) piše: "Biti učitelj, to znači zaista biti učenik. Učenje počinje kad ti, učitelju, učiš od učenika, kad se ti smjestiš u ono što je on razumio, kad se pretvaraš kao da polažeš ispit, ostavljajući svom sugovorniku da se uvjeri da ti znaš svoju lekciju, takav je uvod, i tek onda možeš pristupiti kakvu dugom pitanju". Ne treba od bezazlenih učeničkih nestašluka stvarati velike događaje, buru u čaši vode.
I na kraju, za učenike i studente nužno je marljivo učiti i studirati, za nastavnike – odgojitelje prijeko je potrebna permanentna izobrazba, a svima pripada stalno samoobrazovanje i samoodgajanje, odnosno rad na vlastitom habitusu. Stari Rimljani započinjali su svaki važniji posao riječima: "Quod bonum, faustum, felix, fortunatumque sit" - neka bude dobro, blagoslovljeno, sretno i čestito pohađanje nastave i predavanja tijekom školske/akademske 2023. – 2024. godine.•
Škola treba promicati i afektivne, duhovne i moralne vrijednosti, stvarati radne, higijenske, kulturne navike, a ne biti usmjerena samo na materijalni, ekonomski, tehničko-tehnološki, informacijski sustav vrijednosti