Objava popisa top 100 plaća u Federaciji BiH događaj je koji se, unatoč burnoj 2013. godini prepunoj kriza i iskušenja, prometnuo kao paradigma ukupnog stanja u BiH, državi bez ikakvoga reda, u jedan od glavnih obilježja godine. I jučer su se na radnim mjestima, kafićima, u domovima s gorčinom prepričavali iznosi plaća visokih dužnosnika, vladinih službenika, čelnika agencija, poduzeća kada većina građana i ne pomišlja na mjesečni trošak koliko su pojedini s popisa srama trošili u jednome danu. Nijedan od ‘prozvanih’ direktora, šefova, profesora, nije jučer ponudio ostavku, a tek je predsjednik Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH Fehim Škaljić najavio izmjene zakona, te je kritizirao Vladu koja je većinu pojedinaca postavila na dužnosti.
Usklađivanje plaća
“Vlada FBiH se ponašala kao skup ministara u interesnom smislu tako da smo u prilici čuti ovih dana čuđenje te iste Vlade o bezobrazluku vezanom uz objavu podataka o visokim plaćama pojedinaca u FBiH, kao da Vlada nije ona koja upravlja državnim kapitalom, kao da nisu skupštine tih kompanija i poduzeća pod ingerencijom Vlade. Drugim riječima, Vlada je sudionik isplata takvih plaća, naglasio je Fehim Škaljić. “Vlada FBiH je odgovorna za stanje u tim kompanijama, a Parlament je taj koji će dati konačnu ocjenu, te mimo Vlade donijeti propise koji će onemogućiti ovakav bezočan pristup prema odgovornosti trošenja javnih sredstava. Ovaj proces je pokrenut u Parlamentu i on zorno pokazuje da su opstrukcije Vlade FBiH o lažnom informiranju javnosti jako izražene”, naglasio je Škaljić. “Plaće prvih stotinu treba proširiti na cijeli godinu, ne samo za travanj i svibanj mjesec, kako je objavljeno. Trebaju biti dostupne radnim tijelima u Parlamentu kako bi se mogao zauzeti odgovarajući stav prema tom problemu. I nije samo riječ o utaji poreza i visini plaća, postavlja se tu i pitanje vezano uz mandate raznih odbora na brojnim mjestima od kojih su mnogi istekli. Mi tih podataka još uvijek nemamo iako smo ih tražili”, dodaje Škaljić. A da je izmjena zakonodavstva o plaćama itekako potrebna, njihovo usklađivanje s prosječnim plaćama i ograničavanje na razumnu mjeru, pokazuju podaci iz zemalja u regiji. Nevjerojatno je da je BiH po svim ekonomskih parametrima dvostruko slabija od Hrvatske, a da se istodobno na državnim jaslama više isplati biti prijavljen u Sarajevu, nego u Zagrebu. Pa ipak, Bakir Izetbegović i Željko Komšić imaju gotovo identičan plan kao Ivo Josipović. On zaradi mjesečno 24.768 kuna, što odgovara Izetbegovićevim 6071 maraka, odnosno Komšićevim 5694.
Dekani i INA
U Hrvatskoj, prema zakonu o plaćama zaposlenika u javnom sektoru, predsjednici uprava i direktori javnih poduzeća ne bi smjeli imati veću neto mjesečnu plaću od 17.289 kuna. Istodobno, bivši direktor Aluminija Ivo Bradvica i nekoliko njegovih zamjenika, a takvo stanje se vjerojatno nije promijenilo i dolaskom Vjekoslava Domljana, imao je plaću od 10 do 20.000 maraka po čemu je bio bolje plaćen od bilo kojeg čelnika javnog poduzeća te je graničio s primanjima članova uprave naftaškog giganta INA-e koja je oko 50.000 kuna. Pojedini dekani, pa i profesori sa Sveučilišta u BiH imaju najmanje dva puta veća primanja čak i od rektora Sveučilišta u Zagrebu Alekse Bjeliša. Istodobno, Midhat Terzić iz Sarajevo Osiguranja prima plaću od 18.434 KM, odnosno 9425 eura, dok prvi čovjek Croatia osiguranja ima plaću 17.289 kuna ili 2263 eura, što je četiri puta manje od kolege u državnoj bh. osiguravajućoj kući.