Galileja, plodna i zelena, bijaše mjesto Isusova djetinjstva i javnog djelovanja, a nakon toga smo se uputili u Judeju, mjesto Isusova rođenja, muke, smrti i uskrsnuća – Betlehem, Jeruzalem, Maslinska gora, Getsemanski vrt...
Na putu prema Jeruzalemu zaustavljamo se u pustinjskom dijelu, u Palestinskoj samoupravi na rijeci Jordan gdje granicu ipak nadzire izraelska vojska. Točno mjesto Isusova krštenja je, zbog mijenjanja korita rijeke Jordan, teško precizno utvrditi i evanđelisti ne opisuju posebno mjesto, osim Ivana koji zapisa da se dogodilo u Betaniji “s onu stranu Jordana”. Bijaše to i mjesto obnove naših krsnih obećanja. Prema arheološkim iskapanjima tu datira crkva iz 5. st. koja je bila posvećena Ivanu Krstitelju. U pustinji se smjestila i Masada, nacionalni park na obroncima Judejske pustinje, nekada Herodova utvrda. Prva utvrda je sagrađena u I. ili II. stoljeću pr. Kr., dok ju je Herod između 36. - 30. godine proširio i utvrdio. S utvrde se pruža predivan pogled na Judejsku pustinju i Mrtvo more. Ostaci impozantnog izdanja utvrde pokazuju snagu iz prošlosti budući da je 70. godine, nakon pada Jeruzalema, Masada ostala zadnje branjeno mjesto. Spustili smo se i na 411 metara ispod razine mora, najniže mjesto na zemlji – Mrtvo more, koje je zapravo jezero. Zbog jakog vjetra nije bilo moguće kupanje, odnosno plutanje. Jerihon, najstariji grad na svijetu, čije arheološke iskopine kriju tragove života 10 tisuća godina prije Krista. Grad palmi. Grad mjeseca. Najniži je naseljeni grad na svijetu jer se smjestio na 258 metara nadmorske visine ispod razine mora. Prvi grad u kojem je 1996. zavladala Palestinska samouprava. Zahvaljujući Elizejevu izvoru, danas je to poljoprivredni kraj poznat po datuljama i bananama. U Jerihonu se smjestila i Zakejeva smokva, poznata po niskom nadcariniku koji se popeo na smokvu kako bi vidio Isusa dok prolazi Jeruzalemom.
Sveti grad Jeruzalem
Kako pada noć, približavamo se Jeruzalemu. Šabat je i tada Židovi ne samo da ne rade već je i kretanje na minimumu. Svjetla su u svim prostorijama uključena prije Šabata i svijetlit će sve vrijeme Šabata. Ne koriste se mobiteli, fotoaparati, kao ni automobili jer je potrebna iskra za pokretanje motora. Spokojna tišina. Darko Tomašević u svom povijesno-duhovnom pratitelju “Sveta Zemlja” navodi da je jedan povjesničar napisao da je “povijest ovoga grada napisana u krvi i kamenu”. Sveti grad triju religija kršćana, Židova i muslimana. Grad opasan zidinama dugim četiri kilometra i visokim 12 metara čuva uspomenu na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Grad ima sedam ulaza – vrata Jaffina, Damašćanska, Sionska, Herodova, Stjepanova, Smetlišna, Nova i Zlatna vrata. Nedaleko od Jaffinih vrata mučeništvo je podnio sv. Nikola Tavelić, prvi službeno proglašeni svetac hrvatskoga roda te prvi kanonizirani svetac Kustodije Svete Zemlje. Kroz Zlatna vrata na magarcu je Isus svečano ušao u Jeruzalem, a Židovi jer vjeruju da će Mesija na ta vrata doći u Jeruzalem. Međutim, od 1530. godine vrata su zazidana, a zazidaše ih muslimani kako bi spriječili ulazak Mesije. Zapadni zid ili Zid plača nalazi se podno hramskog platoa, a u vrijeme osmanske vlasti Židovi su dolazili na to mjesto žalovati za razorenim hramom. Danas je to, na neki način, otvorena sinagoga gdje muškarci mole na lijevoj, žene na desnoj strani, a sve njihove molitve završavaju zazivom za obnovom hrama.
Maslinska gora
Zidine Jeruzalema i Maslinsku goru dijeli dolina Cedron. Maslinska gora podsjeća na brojne događaje iz Novog zavjeta. Prvo posjećujemo crkvu Petrova zatajenja ili sv. Petar in Gallicantu, od latinskog gallus cantat, u prijevodu “pijetao zapjeva” jer je na tom mjesto Petar zatajio Isusa. Prema stručnjacima, na tom mjestu bila je Kaifina palača. Danas crkvu drže asumpcionisti iz Francuske. U dvorištu crkve je vidikovac s kojeg se pruža pogled na stari grad Jeruzalem, ali i na još jedno zanimljivo mjesto. To je Brdo lošeg savjeta jer se smatra da su se na tom mjestu farizeji i svećenički glavari dogovarali s Judom oko izdaje Isusa. Danas je tu, ironično, smješteno sjedište mirovnih snaga UN-a. Ispod crkve sačuvane su tamnice, zatvori koje su kršćani častili od najranijih vremena. Tu se nalaze i Svete stube, koje su obnavljane nekoliko puta, ali su postojale u Isusovo vrijeme te se vjeruje da se tim putem Isus spustio noć prije svoje smrti, ali i uspinjao kad je iz Getsemanskog vrta išao u Kaifinu palaču.
Cenacolo označava “veliku i prostranu salu” na katu kuće. U toj dvorani Isus je posljednji put večerao s učenicima. Tu je ustanovio euharistiju i svećeništvo. Tu se uskrsli Isus ukazao apostolima. Tu je rođena prva Crkva nakon primanja Duha. Kada je 70. godine porušen Jeruzalem, pretpostavlja se da je uništena i ta “gornja soba”. Brojne crkve sagrađene su i porušene na tom mjestu. Godine 1551. muslimani su s tog mjesta potjerali franjevce koji su tu imali samostan i crkvu te napravili džamiju posvećenu proroku Davidu i kršćanima zabranili ulazak, što je trajalo do konca 19. st. Danas je kršćanima dopušten ulazak i kratka molitva.
Crkva Marijina usnuća je bazilika sagrađena na ostatcima Hagije Sion za što je kamen temeljac postavljen 1900. godine, benediktincima je predana 1906., a posvećena je 1910. godine. Posebno zdanje je kripta koja je napravljena u obliku rotonde, a u sredini je kip Majke Božje kako spava mirnim snom jer je, prema tradiciji, tu Marija živjela nakon Isusova uskrsnuća. Navedenu crkvu treba razlikovati od crkve Marijina uznesenja na nebo ili kako se još naziva crkva Marijina groba gdje se nalazi Marijin grob, tj. mjesto gdje je ležala prije nego je uznesena na nebo. U istoj crkvi su i grobovi njezinih roditelja Ane i Joakima. Novi zavjet nigdje ne govori o Marijinu životu ni o njezinoj smrti te postoje različite tradicije o tome.
Crkva Očenaša nalazi se na Maslinskoj gori i vjeruje se da je na tom mjestu Isus izgovorio molitvu Očenaš. Smatra se da su i apostoli tu izrekli svoje Vjerovanje nakon silaska Duha Svetoga. Izvorni Očenaš, koji je Isus izgovorio na aramejskom, nalazi se isklesan u kamenu i stavljen je na zid pokraj špilje u kojoj se to sve dogodilo dok su ostali prijevodi Očenaša na keramičkim pločicama na zidovima u crkvi i oko nje, među kojima i Očenaš na hrvatskom jeziku. Spuštamo se prema crkvi Dominus flevit ili crkvi Gospodnjeg plača, djelo Antonia Barluzzia, koje je njegovo zadnje djelo. Sadašnja crkva izgrađena je 1956. godine u obliku suze i prisjeća se Isusova plača nad Jeruzalemom. Spuštajući se dalje prema Getsemanskom vrtu, zaustavljamo se kratko kraj Judina stupa, mjesta gdje je Juda poljupcem izdao Isusa. Na ulazu u Getsemanski vrt, u kojem se, prema istraživanjima, nalaze masline stare i do 3000 godina, stoji natpis o braći Pavlu, Antunu i Jakovu koji su 1681. godine kupili vrt i darovali ga franjevcima. U blizini se nalazi i Getsemanska špilja gdje je Isus često dolazio sa svojim apostolima, ali i sam na molitvu. Crkva muke Gospodnje, Bazilika agonije ili Crkva svih naroda, još jedno izdanje Antonia Barluzzia, mjesto je gdje se Isus znojio krvavim znojem. Kroz povijest, tri su bazilike postojale na tom mjestu. Današnja bazilika sagrađena je između 1920. i 1924. te je izgradnju crkve pomoglo 12 nacija pa se stoga u 12 kupola nalazi 12 grbova tih zemalja. U središtu prezbiterija nalazi se kamen Isusove muke, a oko kamena je željezna trnova kruna s nekoliko maslinovih grančica. Freske i mozaici tamnih boja dočaravaju i simboliziraju muku Gospodinovu. Pobožnost križnog puta uveli su franjevci u 14. stoljeću, a danas je teško ići originalnim putom jer je ispresijecan brojnim zgradama. Prvih devet postaja je na ulicama, a ostalih pet je u crkvi Isusova groba. Bazilika Isusova groba, najsvetije mjesto za nas katolike. Unutar bazilike nalazi se posljednjih pet postaja križnog puta, golgota s dvije kapele, lijeva u kojoj je Isus umro s kamenom na kojemu je bio uzdignut Kristov križ koji se može vidjeti i dotaknuti ispod oltara, kamen pomazanja na samom ulazu u baziliku te brojne kapele. Isusov grob bih nazvala crkvom u crkvi. Brojni hodočasnici u redu čekaju da dođu do mjesta na kojem je ležao Isus prije uskrsnuća i dobiju nekoliko trenutaka da se pomole i poklone Kristovu grobu. U tom trenutku preplavljenost i miješanje emocija tuge, radosti, zahvale...
Betlehem
Mjesto Isusova rođenja, danas smješten u Palestinskoj samoupravi, odvojen zidom koji čuva izraelska vojska. Rimokatolici u Betlehemu imaju više od 25 crkva i institucija, grčki pravoslavci 15, dok je džamija, primjerice, samo jedna. Udio kršćana u stanovništvu je između 20 i 30 posto, ali prema općinskom zakonu, gradonačelnik mora biti kršćanin. Kako bi dobili vlast, muslimanske stranke u svoje redove uključuju kršćane. Poznata situacija nama iz Bosne i Hercegovine. Obilazimo Baziliku rođenja, špilju u kojoj je rođen Isus, mjesto jaslica u koje je po rođenju položen. Vlasništvo nad Bazilikom danas dijele većinski vlasnici grčki pravoslavci, katolici i Armenska apostolska crkva. Zanimljivo je kako bazilika izgleda izvana kao utvrda s malim vratima, koja se još zovu i Vrata poniznosti, visoka svega 130 cm, kako nekršćani ne bi ulazili konjima u baziliku. Obilazimo i špilju sv. Josipa i sv. Jeronima u kojoj je prevodio Sveto pismo na latinski jezik – poznata Vulgata. Špilja mlijeka je mjesto gdje je, prema tradiciji, Marija dojila Isusa te je jedna kap mlijeka pada na crveni kamen koji je pobijelio. Samo tri kilometra od Betlehema nalaze se pastirska polja i još jedno izdanje crkve Antonija Barluzzija, koja je posvećena širenju radosne vijesti anđela pastirima. Na svetoj misi pjevale su se božićne pjesme, a nakon završetka netko je iz skupine simpatično poželio sretan Božić svima.
“Status quo”
Riječ koja u Svetoj Zemlji odzvanja. Na snazi je iz 1852. godine kada ga proglašava otomanski sultan na molbu Grčke pravoslavne crkve, a kojim se “zamrzava” trenutačno stanje podjele svetih mjesta u bazilici Svetoga groba, bazilici Isusova rođenja i crkvi Marijina groba u Getsemaniju, a kojemu su prethodile brojne svađe i fizički obračuni. “Status quo” određuje da se bazilika Svetoga groba dijeli među Grčkom pravoslavnom crkvom, franjevcima, Armenskom, Koptskom, Sirijskom i Etiopskom crkvom, da se franjevački red smatra čuvarem svetih mjesta za katolike jer su tu titulu dobili još u 14. stoljeću, da je grčki pravoslavni patrijarhat službeni predstavnik cijele kršćanske zajednice od 1463. godine, tj. deset godina od pada Istočnog Bizantskog Carstva te da Armenska crkva ima posebno mjesto, tik uz katolike i pravoslavce, zbog deklaracije sultana iz 1829. godine kojim on tim činom zahvaljuje Armencima za pomoć Imperiju. Odredbama “statusa quo” ništa nije prepušteno slučaju... Baziliku otvaraju i zatvaraju dvije muslimanske obitelji već gotovo 200 godina. Određeno je tko i kada pali svijeće i kojim redoslijedom, koje će se koristiti slike i ukrasi, tko kada čisti, tko ima pravo obnavljati baziliku. Teško je sažeti sedam dana hodanja Isusovim stopama u pisanu riječ, brojna mjesta s još nemirnijom poviješću o kojem govore ostaci i gradnja crkva, a, primjerice, to nemirno područje oslikava izvrsno Jerihon koji, prema arheolozima, ima 32 sloja. Put je ovo koji obogaćuje i ispunjava. Broj kilometara u jednom danu zasjeni ispunjenost duha. Zaista je to zemlja kontrasta, mali djelić zemlje za koje su se borile sve povijesne svjetske sile, a Bog je nagradi najviše nematerijalnim, onim što se trajno urezuje u sjećanje jer crkve su rušene i građene, ali je vjera ostala.