U kanadskim gradovima London i St. Thomas danas živi oko 300 hrvatskih obitelji. Veliki broj naših doseljenika došao je krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća iz svih krajeva domovine, piše Večernji list BiH.
Prosvjeta i nogomet
Znali su koliko je važno imati svoje prostore za susrete. Okupili su se i osnovali Hrvatsko neutralno prosvjetno i razonodno društvo Zagreb 9. lipnja 1960. Okupili su se i fra Lujo Ivandić, fra Mijo Bobetić, fra Zvonimir Radešević, vlč. Stjepan Šprajc i vlč. Ante Matacin te su za pastoralni centar kupili zemljište između Londona i Sv. Thomasa 1976. Fra Ante Čuvalo bio je prvi dušobrižnik Katoličke misije London - Sv. Thomas. Došao je u misiju 14. studenoga 1976. godine. Izgradnja crkve, kuće i dvorane Hrvatske katoličke misije počela je blagoslovom 20. travnja 1980. Prva sveta misa slavljena je u crkvi 30. studenoga 1980. Za zaštitnika župe izabrali su sv. Leopolda Bogodana Mandića 1983. Posljednjih godina u crkvi sveta misa je nedjeljom u 11 sati, a radnim danima u 18 sati. Tijekom školske godine održava se kateheza za prvopričesnike i krizmanike.
Nešto više od dva kilometra od duhovnog središta nalazi se Nogometni klub Croatia London - St. Thomas i klub Zagreb s nogometnim terenom i dvoranom koja može primiti do 150 osoba. Ovih ljetnih tjedana radnim danima popodne oko kluba je gužva. NK Croatia ima nekoliko timova i igraju svoje utakmice srijedom, četvrtkom i petkom, a ponekad i nedjeljom. U četvrtak navečer odmjerili su snage timovi Croatia iz Londona i Croatia iz St. Thomasa.
Neprocjenjivi susreti
Svake godine organizira se i liga u boćanju. Do sada su svoje timove imali samo muškarci. Neki dolaze boćati čak iz Kitchenera koji je udaljen 100 kilometara. Kažu kako dolaze jer se žele družiti i ugodno zabaviti uz boćanje. Starijima je drago što i mladi imaju svoje timove. Ali i ljute se kad izgube od mladih jer smatraju kako su iskusniji i bolji igrači. Ove godine prijavile su i žene. Žene igraju srijedom, a muškarci četvrtkom popodne svoju ligu.
- Teško je izreći riječima što nam sve znače dva središta: duhovno oko crkve i ovo za igru i zabavu oko kluba. To su naše druge kuće. To su naši biseri u kojima se okupljamo. Bez njih bismo se otuđili jedni od drugih, a možda i "izgubili" u ovom širokom kanadskom prostoru. Nastojimo oba bisera očuvati. Radosni smo kad vidimo kako i mladi dolaze te se uključuju u zajednicu. Ovi susreti su neprocjenjivi i svima nama prevažni. Pružaju nam radosne trenutke i ispunjavaju dan - kaže Fabijan Knežević. •