Velika Gospa i Svi sveti dva su najmigrantskija blagdana u katoličkom kalendaru. Naime, tisuće i tisuće ljudi hodočaste 15. kolovoza, na blagdan Uznesenja Marijina na Nebo, u bliža ili dalja marijanska svetišta. Čine to najčešće automobilima ili autobusima, no mnogi se drže tradicije i odlaze pješice i po nekoliko desetaka kilometara. Hoda se i noću, a mnogo je onih koji su se zavjetovali i cijeli put prolaze bosi. Kao i uoči ostalih velikih blagdana, mnogi vjernici dan uoči Velike Gospe poste. Sam blagdan prilika je i za sakrament svete ispovijedi, pa su u mnogim svetištima i dugi redovi ispred ispovjedaonica. U nekim našim krajevima zadržao se blagoslov trava i cvijeća.
- Značenje toga blagoslova je višestruko, a između ostaloga očituje se u tome što su, s jedne strane, apostoli, prema predaji ili barem pobožnom pričanju, u Marijinu grobu umjesto njezina tijela našli cvijeće (odatle se ona i naziva “Ljiljan bijeli”, “Ruža bez trnja” i sl.), a s druge strane povezan s tradicijom hodočašćenja u marijanska svetišta, kada vjernici danima spavaju u prirodi, na sjenicima i sl. Također, blagoslov je vezan uz vrijeme dozrijevanja plodova i kosidbu, odnosno blagoslovom trava zaziva se Božja zaštita nad stokom, a blagoslovom cvijeća nad ljudima, kako bi Gospodin po njima odagnao svako zlo i bolest, zaštitio ih od uboda zmija i svake pošasti…- objašnjava portal Vjera i djela, dodajući kako „ovaj blagoslov priziva u pamet ljudsku prolaznost (kao što će se trava osušiti, tako će i svako stvorenje okončati ovozemaljski život), ali i novu nadu u vječni život, koja nam je dana i po Marijinim zaslugama, dok je njezino uznesenje prototip i naše buduće proslave. Zato je i postojao običaj da se tada blagoslovljena trava nosila na grobove najbližih“.
Velika Gospa proslavlja se diljem kršćanske Europe pa su toga dana posebno zanimljivi „madonari“, ulični slikari kršćanskih motiva, koji odaju počast Blaženoj Djevici Mariji ne žaleći što će prva kiša isprati njihova umjetnička djela. „Uz Veliku Gospu sagnuti nad asfaltom na ulicama Italije s kredama i pastelama u rukama stvaraju sakralnu umjetnost nadahnutu kršćanskom tradicijom. I dok cijeli kreativni proces promatraju gledatelji, amaterski umjetnici trenutak nadahnuća pretvaraju u vjerske prikaze, najčešće Blažene Djevice Marije. Stoga su i dobili naziv madonari jer su se još od 16. stoljeća u Italiji tijekom vjerskih proslava počela oslikavati javna mjesta, posebice kopijama prikaza Majke Božje poznatih slikara. Slikanje na asfaltu posebno je popularno u Curtatoneu u sjevernoj talijanskoj pokrajini Mantovi (gdje takve događaje održavaju još od sedamdesetih), kao i na jugu u gradovima Taurianovi u Kalabriji ili Noceri Superiore u blizini Salerna, a obično je u te manifestacije uključena i mjesna biskupija. Madonari odaju počast Blaženoj Djevici Mariji ne žaleći što će prva kiša isprati njihova umjetnička djela“, navodi Glas Koncila.
U Austriji svećenici na Veliku Gospu odijevaju plava misna ruha, pa se tako u poznatom srednjoeuropskom marijanskom svetištu Mariazellu svećenici na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije slave mise odjeveni u misnice plave boje. „Premda je upravo to boja koja se najčešće povezuje uz Majku Božju kao boja neba i slobode, to danas više nije liturgijska boja i određeno je da se na Veliku Gospu misa slavi u bijeloj misnici. Ipak, austrijsko svetište očuvalo je tradiciju i zapravo je jedino mjesto u Europi u kojem se na marijanske blagdane nosi plava misnica, a nosio ju je i papa Benedikt XVI. kada je prije 15 godina posjetio Mariazell. Plava kao liturgijska boja na marijanske blagdane nije nestala još u pojedinim zemljama Južne Amerike, kao i na Filipinima. Naime, za ta je područja mjerodavna vatikanska kongregacija dala dopuštenje da se nosi misnica plave boje“, objašnjava Glas Koncila, navodeći i procesije na Malti kao posebno zanimljive zbog svojega šarenila.
- Na svetkovinu Marijina uznesenja šarene procesije ulicama posebice se održavaju u sedam gradova u toj otočnoj zemlji. Velika je Gospa »kraljica sezone« – ne samo u turističkom, nego i u vjerskom pogledu – za stanovnike otoka Malte koji su vjerski i tradicijski poznati kao marijanski narod koji Mariju štuje i kao zaštitnicu otoka. Na svetkovinu Marijina uznesenja šarene procesije ulicama s kipom Blažene Djevice Marije i misna slavlja posebice se održavaju u sedam gradova u toj otočnoj zemlji u Sredozemnom moru s nešto manje od pola milijuna stanovnika. No, Velika Gospa ne može proći i bez tradicijske glazbe lokalnih glazbenika, kao ni velikih vatrometa koji se pripremaju, jer se Uznesenje Blažene Djevice Marije poklapa s još jednim važnim događajem u malteškoj povijesti. Naime, u jeku Drugoga svjetskoga rata 15. kolovoza 1942. u britanskoj operaciji »Pedestal« tanker sa zalihama za opskrbu savezničkih snaga i stanovništva uspio se probiti do Malte“, piše Glas Koncila.
Na Bodenskom jezeru odvija se molitveno povezivanje Europe, povezujući tri zemlje (Švicarsku, Njemačku i Austriju). „Blaženoj Djevici Mariji, koju se naziva i Zvijezda mora, hodočasti se i brodovima. Bodensko jezero u predalpskom području prošle je godine na Veliku Gospu ugostilo po 40. put brodsku procesiju vjernika iz triju zemalja: Švicarske, Njemačke i Austrije. Europa se tako na Marijin blagdan i simbolički povezuje – u molitvi i zajedništvu vjernika iz župa Rorschach, Lindau i Bregenz. Uz pratnju glazbenih sastava, brodovi ukrašeni cvijećem, križem i kipom Gospe Fatimske napuštaju te tri luke i susreću se na zamišljenoj granici triju država usred jezera. Tijekom putovanja brodom moli se krunica te pjevaju marijanske pjesme pod vodstvom lokalnih sastava, a na mjestu okupljanja svećenik ili biskup obično održi homiliju te blagoslovi više tisuća okupljenih hodočasnika te bilje, što je običaj u zemljama njemačkoga govornoga područja. Na kraju slijedi vatromet u čast Blažene Djevice Marije“, navodi Glas Koncila.