Za više od sedamdeset posto ljudi na svijetu očekuje se da će živjeti dulje od 65. godine, što znači da ih čeka umirovljenje, ali zašto je odabrana baš 65. godina za to?
Demografska slika susjedne Hrvatske, kada se prikaže u obliku stupčastog grafikona, već dug niz godina sve više nalikuje urni, a broj rođenih neusporediv je s brojem umrlih – daleko više ljudi umire nego što se rađa, piše Tportal.hr.
Tko je uopće i zašto odredio 65. godinu kao dob umirovljenja i je li ona uopće realna za mirovinu?
Bismarck je presjekao, a Roosevelt zapečatio
Prvi predloženi plan državnog umirovljenja pripisuje se njemačkom ‘željeznom kancelaru’ Ottu von Bismarcku, a on je 1881. godine predložio da radnici dobiju mirovinu, koju je financirala država, u dobi od 70 godina.
Nakon Prvog svjetskog rata diljem svijeta uvjet za mirovinu snižen je na 65 godina, a uveden je kada je američki predsjednik Franklin D. Roosevelt 1935. godine potpisao Zakon o socijalnom osiguranju, piše Tportal.
Utjecaj rada na psihičko zdravlje
Josipa Sivrić, magistrica psihologije iz Društva za psihološku pomoć i voditeljica projekata pod nazivom Klub 65+, na pitanje kako dugogodišnji rad utječe na psihičko zdravlje pojedinca odgovara da su ‘istraživanja pokazala kako je zaposlenost povezana s višom kvalitetom života, boljim mentalnim zdravljem, širom društvenom mrežom u kojoj se krećemo te većom društvenom uključenosti.
Posao nam daje osjećaj smisla, strukturira vrijeme u danu i angažira naše mentalne kapacitete. Pokazano je da pojedinci koji su kognitivno, društveno i intelektualno aktivni dulje efikasno kognitivno funkcioniraju. Uz to, boljim kognitivnim funkcioniranjem smanjuje se rizik od demencije, čija se prevalencija povećava s dobi’.
Sivrić ističe da rad može imati i negativne učinke jer ‘dugotrajna izloženost visokim razinama stresa u poslovnoj okolini može dovesti do njegove akumulacije i razine s kojom se više ne možemo nositi te se tada može javiti sindrom izgaranja na poslu (engl. burnout). Stoga posao i okolina u kojoj se on javlja mogu izazvati negativne posljedice na psihičko zdravlje pojedinca’.
Vapaj za mirovinom nije znak starosti
Kada osoba kaže da joj je dosta i da više ne može ili joj se ne da, Sivrić kaže da je, bez obzira na dob, to znak izgaranja na poslu, a simptomi su jasni: ‘Osoba postaje nezainteresirana, ne razvija bliske odnose i ne povezuje se s drugima s lakoćom s kojom je to mogla ranije činiti. Javljaju se anksioznost, osjećaj bespomoćnosti, gubitak interesa i motivacije, emocionalna praznina, osjećaj gubitka smisla, apatija te depresija.’
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, uobičajena stanja u starijoj dobi uključuju gubitak sluha, sivu mrenu i refrakcijske pogreške, bol u leđima i vratu, osteoartritis, kroničnu opstruktivnu bolest pluća, dijabetes, depresiju i demenciju.
Osim navedenih zdravstvenih stanja, koja mogu ometati osobu u obavljanju svakodnevnih radnih dužnosti, nakon određene dobi počinju se pojavljivati kronične bolesti te su ‘često rezultat velikog stresa i pritisaka kojima smo izloženi i slabijim načinima suočavanja s njima, stoga se javljaju i konkretni fizički simptomi, kao što su kronični umor, iscrpljenost, pad imuniteta, glavobolja, bolovi u mišićima te problemi sa spavanjem.
Jednako tako, bolesti koje imamo predstavljaju dodatno mentalno opterećenje za pojedinca jer ometaju svakodnevno funkcioniranje, stvaraju osjećaj brige i straha, mentalno nas zaokupljaju i opterećuju’, kazala je Sivrić.
Sve više umirovljenika radi
Stručnjak za odnose s javnošću i novinar Alen Mrvac kaže da ‘iz godine u godinu raste broj umirovljenika koji se odlučuju za rad uz zadržavanje mirovine. Na kraju srpnja zabilježen je rekordan broj od 32.573 umirovljenika zaposlenih na pola radnog vremena. Najviše ih je zaposleno u sektorima trgovine (oko 5500), prerađivačke industrije, građevinarstva te u stručnim djelatnostima i administraciji. Značajan broj njih, oko 2800, radi i na poslovima povezanim s turizmom’.
Glavni razlog – male mirovine
Razlog je prilično jasan – nedovoljno velike mirovine primoraju ih na potragu za slobodnim radnim mjestom. ‘Rad na pola radnog vremena omogućava im dodatnu zaradu uz mirovinu, a poslodavcima pruža priliku da popune radna mjesta, naročito u sektorima s deficitom radne snage’, kazao je Mrvac, a prenosi piše Tportal.
Sivrić objašnjava da nezavidna financijska situacija koja umirovljenike vraća na tržište rada da bi si osigurali egzistenciju može negativno utjecati na njih:
‘Ekonomski stres pod kojim se osobe nalaze može štetno utjecati na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Može im smanjiti samopouzdanje, potaknuti povlačenje u sebe i smanjiti socijalnu interakciju, što može dovesti do osjećaja izolacije i depresije.’
Poslodavci u potrazi za ljudima
A ni poslodavcima nije lako. Svaka pomoć je dobrodošla. ‘S obzirom na manjak radne snage na domaćem tržištu rada, poslodavci sve češće zapošljavaju umirovljenike. Oni s iskustvom iz svoje karijere postaju vrijedna radna snaga jer su već dobro upoznati s radnim procesima i zahtjevima poslova koje obavljaju’, kazao je Mrvac.
Umirovljenici poznati kao dobri radnici
Osim manjka radne snage na tržištu rada, poslodavci se odlučuju za starije radnike zato što su izuzetno pouzdani, iskusni i ozbiljno shvaćaju svoj posao.
‘Stariji radnici, uključujući umirovljenike, često su izuzetno pouzdani zaposlenici. Njihovo dugogodišnje radno iskustvo, razvijene radne navike i zreo pristup poslu čine ih stabilnim i odgovornim djelatnicima. Također, umirovljenici često pokazuju veliku motivaciju jer uživaju u prilici da ostanu aktivni i doprinose društvu, a dodatni prihod pomaže im u podmirivanju troškova. Njihovo strpljenje i iskustvo u rješavanju problema često im daju prednost u odnosu na mlađe radnike’, rekao je Mrvac.
Ne rade svi iz potrebe, ima onih koji to žele
No što je s onim osobama koje nastavljaju raditi poslije umirovljenja iako za time nemaju potrebe, već je to isključivo pitanje njihova izbora.
Sivrić objašnjava da je odlazak u mirovinu ‘velika životna promjena koja može izazvati značajnu količinu stresa’, a kako će se osoba tome prilagoditi, ovisi o mnogočemu.
‘Ako osoba želi ići u mirovinu, ima podršku i društvo ljudi oko sebe ili partnera koji je već umirovljen, materijalnu sigurnost, a i aktivnosti kojima bi popunila slobodno vrijeme, veće su šanse da će joj umirovljenje biti dugo očekivano i ugodno iskustvo. S druge strane, ako nemamo financijsku sigurnost, podršku bližnjih te hobije, događa se da nam ostaje previše vremena s kojim ne znamo što bismo, dan nam gubi strukturu koju je nekoć imao, izloženi smo ekonomskom stresu i u manjem smo doticaju s drugim ljudima, što može dovesti do usamljenosti i mogu se javiti osjećaji besmisla, beskorisnosti i straha za budućnost’, pojasnila je Sivrić.
Što se tiče upražnjenih radnih pozicija koje upotpunjavaju umirovljenici, one su ‘često prilagođene njihovoj dobi, prvenstveno u pogledu radnog vremena. Umirovljenici obično rade na pola radnog vremena, što im omogućava balansiranje između radnog opterećenja i odmora.
Fizički zahtjevniji zadaci najčešće im se ne dodjeljuju, a njihovi kolege i poslodavci često im izlaze u susret prilagođavanjem radnih uvjeta. Također, većina umirovljenika prijavljuje se na radna mjesta koja su manje fizički zahtjevna, poput administrativnih poslova ili stručnih djelatnosti, gdje se više cijeni iskustvo nego fizička snaga’, pojašnjava Mrvac.