Građani BiH jedu uglavnom zdravu hranu, i zaista su rijetki mikrobiološki nalazi koji ne zadovoljavaju utvrđene kriterije, kaže prof. dr. Enver Karahmet, profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu i dugogodišnji ekspert za sigurnost hrane za Jugoistočnu Europu, piše Faktor.
- Po mom mišljenju, a s obzirom da puno radim s velikim tvrtkama u našoj zemlji, koje se bave proizvodnjom hrane, kvaliteta onoga što jedemo, na relativno je visokoj razini. Ako govorimo o sigurnosti hrane, onda treba istaknuti da u našoj zemlji postoji filter od nekoliko jedinica koje su uvezane, počevši od inspektora u mjesnoj zajednici, čiji je zadatak da obiđe sve mesnice, tržnice, mljekarske pogone, a potom su tu županijski i federalni inspektori, i na kraju granična inspekcija. Pored svega toga, BiH ima Agenciju za sigurnost hrane, koja po svom statusu mora raditi analizu i kontrolu, od vode, do dječijih igračaka koje uvozimo iz Kine ili Vijetnama. S obzirom da je naša Agencija članica Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), oni imaju određene informacije iz EU i svijeta, koje se svakodnevno, tzv. mrežom Rapid allergy foods safe systems (RAFS), prosljeđuju u sve zemlje. Tako u svakom trenutku, primjera radi, možemo saznati što se danas dogodilo u Njemačkoj. Tu je, naravno i Ured za veterinarstvo i Fedelano ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, koji također odrađuju svoj dio posla. Ipak, i pored toga, ima slučajeva da neka hrana ode na tržište, a da nije prošla utvrđene procedure kontrole.
Ali, ono što je naš problem jeste da smo skloni kazati - kako naše nije dovoljno dobro. I to ne izgovaramo zato što imamo valjane podatke da naš domaći proizvod ne zadovoljava određene zdravstvene kvalitete, nego jednostavno ne želimo prihvatiti da možemo proizvesti kvalitetan proizvod, koji je bolji od mnogih sličnih u svijetu – kaže Karahmet na početku razgovora za Faktor.
- Činjenica je da imamo farmi koje proizvode, bilo životinjsku ili biljnu hranu, a ne podvrgavaju svaki svoj proizvod obveznoj kontroli. Farmer koji, primjeric radi, ima deset krava, koje su zaklane i rasparčane, prijavi dvije čije meso veterinar pregleda. Ostalo ode na tržište, a da nije pregledano. Ista stvar je i sa voćem i povrćem. Činjenica je da ti, tzv. domaći proizvodi, imaju veći faktor rizika, nego hrana proizvedena u tvornici, kaže Karahmet.
Govoreći o tome ima li na našem tržištu genetski modificirane hrane, kaže kako je to hrana koju je danas nemoguće izbjeći i vjeruje da je i mi jedemo. Kaže i kako imamo problem sa tzv. "divljim prodavačima," koji osobito vikendom, prodaju mlijeko i mliječne proizvode, voće i povrće izvan tržnica, na ulici.
- Prošle godine izašao je Pravilnik o aditivima pri Europskoj uniji, koji je usvojen i u BiH. Primjeric radi E521 glutamin je zabranjen, ali i fermentirana riža E142, koja se koristila za bojenje salame i čajne. Ono što je najvažnije jeste to da se naši potrošači trebaju više zanimati što kupuju, informirati, čitati deklaracije na proizvodima, pojašnjava Karahmet.
Prema njegovim riječima, najopasnije su namirnice koje otvorimo i ostavimo da stoje neko vrijeme, primjerice pašteta koju nismo mogli odmah pojesti.
- Malo je onih koji čitaju uputu gdje se navodi u kojem vremenu tu paštetu trebamo pojesti - 12, 24 ili 48 sati. Maksimalno vrijeme stajanja za ovu namirnicu je 24 sata i to da ne bude u konzervi, nego u plastičnoj, hermetički zatvorenoj posudi koja stoji u frižideru. Mikroorganizme nažalost, ne možemo izbjeći, jer ih imamo u ustima, u tjelesnim šupljinama, u zraku... Sad na mojoj ruci na jednom kvadratnom centimetru možete naći sto milijuna različitih mikroorganizama. Na jednom kvadratnom centimetru ruke kirurga, koji je pripremljen za operaciju, možete naći 10 do 15 mikroorganizama. Probajte to pomnožiti sa jednim i pol metrom kvadratnim, kolika je naša koža, i bit će vam sve jasno, pojašnjava Karahmet.
Ističe kako smatra da su naši proizvodi, kada je riječ o sadržaju, veoma kvalitetni.
- Mi smo nedavno radili recepturu jedne domaće paštete koja sadrži blizu 60 posto čistog pilećeg mesa. Hrenovka je nešto što je kod nas stalno na tapeti i za koju se kaže kako sadrži sve, osim mesa. Ja sam se, obilazeći domaće proizvođače, uvjerio da su naše hrenovke, po sadržaju, puno kvalitetnije nego uvezene, objašnjava Karahmet za Faktor.
- Želatin, prije svega, koji može biti biljni i životinjski (pravi se od kože ili kostiju životinje), puno šećera, raznih boja, pojačivača ukusa i mirisa. Ponekad želatin, koji je korišten, nije stavljen na deklaraciju. Neke boje također su sporne, a koriste se u proizvodnji ovog slatkiša. Uglavnom, izbjegavao bih ih davati djeci. Gazirana pića nikome ne bih preporučio, jer mi uopće ne znamo što ti recepti sadrže. Nisu dostupni javnosti, jer za proizvodnju tih pića dobivamo gotovi prah.
Tržnice su ovih dana pune lisnatog povrća, špinata, zelene salate, mladog luka te preporučuje svima da na litar vode uzmu tri grama sode bikarbone i u tu smjesu pokisele salatu ili špinat 10 ili 15 minuta.
- Mi smo prije godinu radili analizu organske uvezene zelene salate, koja se prodavala na tržištu BiH. Nakon uzetih briseva, rezultati su bili katastrofalni. Obavijestili smo prodavača koji je odmah vratio kompletan kontingent tog proizvoda. Zelena salata je specifično povrće, jer njezini listovi nakupljaju svašta putem kišnice, zalijevanjem. Ponekad se dogodi da se zelena salata zalijeva razrijeđenim đubretom. Ako đubre nije sterilizirano i tri godine odležalo, vi ćete na tom povrću naći enterobakterije, escherichiju coli, salmonelu. Zato bi zaista u ovo vrijeme trebalo povesti računa, prije svega, gdje kupujemo lisnato povrće, ali i bez obzira na to, dobro je primijeniti ovaj način pranja, koji će ukloniti eventualne bakterije, pojasnio je.
U supermarketima je sve više voća i povrća očišćenog, opranog, izrezanog i upakiranog u plastične posude ili vrećice koje je spremno za konzumiranje, on kaže kako je te namirnice potrebno ponovno dobro oprati pod jakim mlazom vode.
- Isti slučaj je i s mesom, osobito piletinom, za koju mnogi kuhari kažu da je ne bi trebalo prati prije pripreme. Mislim da je to potpuno pogrešno. Ako je piletina u rinfuznom pakiranju, netko je taj karton morao donijeti u rashladnu vitrinu, a potom izvaditi i upakirati kupcu. Ono što je važno zapamtiti jeste da piletinu, ako je pržite, ne biste trebalo pripremati na temperaturi manjoj od 72 stupnja Celzijusa, jer će na toj temperaturi, eventualni sadržaj salmonele, biti eliminiran, istaknuo je Karahmet.