Prema riječima dr. sc. Naide Ademović, dipl. inž. građevinarstva i profesorice na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, iako je seizmička aktivnost na našim područjima visoka, snažno djelovanje potresa se ranije nije uzimalo u obzir prilikom proračuna i projektiranja konstrukcija, pa je tako u bivšoj Jugoslaviji prvi privremeni pravilnik za projektiranje u seizmičkim područjima donesen tek 1964. godine.
Stare i nove zgrade
"Bivša Jugoslavija je doživjela veoma velika oštećenja nakon Drugog svjetskog rata, što je dovelo do još masovnije i široke primjene zidanih elemenata prilikom izgradnje novih konstrukcija. Ovo je bilo opravdano brzom i efikasnog gradnjom sa jedne strane, a sa druge strane jeftinim i dugotrajnim materijalom. Stambene zgrade do šest katova su građene sa nosivim zidovima samo u poprečnom smjeru i pri tome se nisu primjenjivala nikakva pravila za građenje u seizmičkim područjima bivše Jugoslavije", pojašnjava za Klix.ba Ademović. Dodaje da katastrofalni zemljotresi koji su se desili u Skoplju 1963., u Banjoj Luci 1969., te zemljotres koji se desio u crnogorskom primorju 1979. jasno upućuju na nedostatke i greške prilikom projektiranja i izgradnje ovih konstrukcija. Upravo ovi zemljotresi su bili i razlog što je 1981. godine donesen Pravilnik o tehničkim normativima za izgradnju objekata visokogradnje u seizmičkim područjima, koji je imao dosta strožije uvjete u odnosu na prvi pravilnik.
"Što se tiče postojećih konstrukcija, a posebno zidanih objekata, njihova ugroženost je najveća. Većina ovih građevina je izgrađena između 50-ih i 80-ih godina prošlog vijeka bez primjene bilo kakvih seizmičkih propisa. Nadalje, radi se objektima koji su pušteni zubu vremena bez ikakvog adekvatnog održavanja, što je dovelo i dalje dovodi do destrukcije materijala", pojašnjava Ademović.
Napominje i da bi bilo neophodno da se na nivou cijele BiH napravi baza podataka o konstrukcijama, stanju njihovog oštećenja, da se izvrše odgovarajuća nedestruktivna ispitivanja kako bi se stekla slika o stvarnom stanju objekata. Kada je riječ o gradnji novih objekata, u BiH se koristi europski standardi Eurocode 8 i Eurocode 6, mada niti jedan ni drugi nisi pravomoćno propisani. "Veliki broj novosagrađenih objekata je projektiran prema Eurocode 8, no bitno je istaći da nije dovoljno samo projektirati konstrukciju odnosno objekt, nego je na adekvatan način izvesti i provesti sve potrebne kontrole tokom izvedbe konstrukcije kao i nakon njenog završetka. Jedan od elemenata koji kod nas u značajnoj mjeri nedostaje je dobar nadzor, odnosno kontrola na gradilištu", naglašava Ademović i dodaje da je neophodno istaći da se u nekim slučajevima ne poštuju osnovi principi aseizmičkog projektiranja uslijed čega može doći do oštećenja novih objekata.
Nadogradnja zgrada i "fleksibilno prizemlje"
I naučni suradnik u Institutu za ispitivanje materijala i konstrukcija Republike Srpske mr. Anđelko Cumbo, inženjer građevinarstva, ističe da veliki broj postojećeg fonda zgrada u Banjoj Luci i širem području ne zadovoljava neke od osnovnih principa projektiranja i građenja seizmički otpornih objekata. Naročito su ugrožene stare zidane zgrade, jer su prema Cumbinim riječima, pored nedostataka pri građenju, s vremenom dodatno oslabile zbog lošeg održavanja i destrukcije materijala, pa kriju u sebi potencijalne opasnosti različitog stupnja u slučaju budućih zemljotresa. Poseban problem je i praksa nadogradnje zgrada, koja je bila aktualna naročito početkom prošle decenije i tek se tu pokazalo koliko se nespremno i olako pristupilo takvom poslu.
"Zabrinjavajuće je što ni građevinci nisu bili spremni i nisu adekvatno reagirali na ovako nešto. Važeći propisi traže da se nešto provjeri i dokaže, ali je to nedorečeno i u krajnjem slučaju neprihvatljivo. Kod ovih nadogradnji urbanističko-tehnički uvjeti su najčešće bivali prilagođeni željama investitora, a i projektanti su se također 'prilagođavali' tim željama", pojašnjava Cumbo. Što se pak tiče novoizgrađenih objekata, iako bi oni po pravilu trebali biti kvalitetniji od starih, i njihova gradnja je propraćena nizom nedostataka, a prisutan je i nedovoljan osjećaj odgovornosti i nebriga za posljedice budućeg zemljotresa. Pri projektiranju se najčešće u prvi plan stavljaju želje investitora, što u startu dovodi do mnogobrojnih konstruktivnih problema. "Često prizemlje bude 'očišćeno' od zidova i stubova, tzv. fleksibilno prizemlje, za razliku od krutih katova 'natrpanih' zidovima, što može da dovede do sloma konstrukcije u nivou prizemlja. Također je zavladala poplava konzolnog isturanja objekata iznad prizemlja i to sa nosećim zidovima i stupovima na tim konzolama, kako bi se dobio veći prostor, što je također veoma problematično kada je u pitanju zemljotres", ističe Cumbo. Napominje i da preuzimačke firme najčešće nemaju stručnog kadra ili ga nemaju dovoljno. Također, firme nemaju ni dovoljno zanatskog kadra, tj. iskusnih armirača i zidara, a evidentno je i da se radnici brzo smjenjuju, primaju i otpuštaju i svi rade sve, a onda je to često nestručno i bez odgovornosti. Zanimljivo je i da je većina materijala pri ispitivanju u ovom institutu imala i više od potrebnog kvaliteta. Ali jedno je lomiti uzorke uzete i odnjegovane u idealnim uvjetima, kaže Cumbo, a drugo je ugrađivati te materijale u gradilišnim uvjetima bez adekvatne kontrole uz niz nepovoljnih okolnosti.
Neophodna izmjena zakonske regulative
Da se o kvaliteti gradnje kod nas može mnogo toga reći, mišljenja je i mr. sc. Krešimir Šaravanja, dipl. ing. građ. iz IGH d.o.o. Mostar i profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Prema njegovim riječima, kontrola kvaliteta tokom gradnje se provodi na velikoj većini značajnih objekata visokogradnje i niskogradnje. "Druga je priča koliko smo zadovoljni cijenama ispitivanja, ali i cijelim odnosom prema sistemu kontrole kvalitete (SUK), koji na gradilištu treba biti dokumentiran s jasno izraženim odgovornostima, opisanim tokom nadzora i kontrole, te potrebom stalnog poboljšanja i podizanja svijesti o značenju kvalitete u svim fazama izvođenja betonskih konstrukcija. Ovakav pristup upravljanju kvalitetom treba zadovoljiti važeće zakone, pravilnike, propise i norme na koje propisi upućuju, a bitne su za izvođenje betonskih konstrukcija. Primjenom SUK-a kod izvedbe betonskih konstrukcija poboljšat će se njihov kvalitet, postići povjerenje naručioca, a time i konkurentnost domaćih firmi na našem tržištu graditeljstva", pojašnjava Šaravanja i dodaje da je proteklih godina bilo zahtjeva za dokazivanje kvalitete građenja na završenim objektima, što je puno složeniji i skuplji posao u koji se upušta tek dio investitora.
Naši sugovornici se slažu da bi se o pitanju sigurnosti gradnje trebalo mnogo toga poduzeti, a prije svega pooštriti kontrole na svim nivoima, zavesti red kod izgradnje objekata ali i uvesti europske standarde. Trenutno se u našoj zemlji radi na prijevodima Eurocodova koje vrši Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, a nakon njihovog usvajanja situacija sa gradnjom na trusnim područjima bi trebala biti daleko bolja.