Kolumnist New York Posta, Michael Barone, argumentirajući svoj stav protiv potpunog zatvaranja uslijed pandemije koronavirusa, izvukao je podatke o broju preminulih u SAD-u od azijske i honkonške gripe te zaključio kako su vlade nastojale kontrolirati tijek zaraze namećući ljudima ‘ideologiju sigurnosti’
Michael Barone, kolumnist američkog tabloida New York Post, zapitao se nešto o čemu sada raspravljaju mnogi diljem svijeta – je li karantena bila pogreška? Nekoliko mjeseci nakon potpune blokade većeg dijela svijeta, on tvrdi da je sve više naznaka koje vode u smjeru pozitivnog odgovora.
Kao argument tome, najprije je citirao pisca Lionela Shrivera koji je rekao da “nikad prije nismo reagirali na zarazu zatvaranjem čitavih država”, a potom je izvukao više od pola stoljeća stare epidemiološke podatke o azijskoj i hongkonškog gripi. Tako navodi da je azijska gripa na prijelazu iz 1957. na 1958. ubila između 70 i 116 tisuća Amerikanaca što je tada bilo između 0,04 i 0,07 posto stanovništva. Hongkonška gripa je od 1968. do 1970., pak, ubila oko 100.000 Amerikanaca ili 0,05 posto žitelja SAD-a, pa pronicljivi Barone zaključuje kako “nitko nije razmišljao o otkazivanju Woodstocka”, aludirajući na činjenicu da nije bilo masovnog zatvaranja javnih ustanova i granica.
Od posljedica zaraze koronavirusom dosad je preminulo oko 186.000 Amerikanaca, što je 0,055 posto njihove cjelokupne populacije, a kolumnist je uvjerene kako će “to još rasti, ali otprilike istom magnitudom kao te dvije gripe, a i (koronavirus) pokazao se manje smrtonosan za one mlađe od 65, nego što su bile te dvije gripe”.
No, zašto je danas pristup epidemiji toliko drugačiji nego prije 40 ili 50 godina? Kolumnist vidi dva odgovora. Jedan je “moguće veće povjerenje u učinkovitost vlade”, što potkrepljuje argumentom da “ako javne politike mogu utjecati na klimatske promjene, onda mogu iskorijeniti virus.” Drugi odgovor se krije u našoj sve manjoj sklonosti rizicima. Koristeći analogiju koju su u svojoj knjizi “Kodiranje američkog uma” koristili Jonathan Haidt i Greg Lukianoff, Barone piše o “ideologiji sigurnosti” kao društvenom svjetonazoru.
Ipak, “vijesti o virusu COVIDA-19 koji ubija na desetke ljudi i gomila pacijente preko kapaciteta bolnica u Bergamu u Italiji, prouzročilo je bijeg u sigurnost i ograničenja. Mnogi su Amerikanci prestali ići u restorane i dućane i prije nego što su propisane karantene u ožujku i travnju. Pretjerane projekcije nekih epidemiologa s profesionalnim interesom u predviđanju pandemije, prouzročile su zahtjeve vladi da djeluje. Legitimni strahovi da bi se bolnice mogle pretrpati očito objašnjavaju (unazad gledano smrtonosne) naredbe guvernera New Yorka, New Jerseyja, Pennsylvanije i Michigana domovima za starije da primaju COVID-om zaražene pacijente. Samo, očiti uspjesi Južne Koreje i otočnih nacija Tajvana, Singapura, Novog Zelanda u tom smjeru nikada ne bi mogli biti kopirani u kontinentalnom globaliziranom SAD-u”, uvjeren je Barone.
Vlastima pojedinih saveznih država predbacuje da su trenutno smanjile broj oboljelih od COVIDA-19 nauštrb liječničkih pregleda oboljelih od karcinoma, tretmana nakon srčanih udara te savjetovanja protiv ovisnosti o drogama. Njihova opravdanja da su “slijedile znanost”, kako je stavio u navodnike, tijekom propisivanja karantene, u potpunosti je odbacio. Smatra da je bilo neutemeljeno zabraniti odlaske na plaže, jer je “širenje virusa u vanjskom prostoru minimalno”, kao i zatvaranje škola, jer “malo koje dijete dobije ili širi virus”, dok zatvaranju velikih trgovina i crkvi suprotstavlja “blagoslivljanje neizbježno bučnih i nagužvanih masovnih protesta za politički podobne ciljeve”.
Barone se poziva na članak u Wall Street Journalu od pretprošlog tjedna u kojem stoji zaključak da je potpuno zatvaranje bilo pretjerano i skupo. “To ide u prilog izjavi predsjednika Trumpa od sredine travnja da će ‘produženi lockdown u kombinaciji s prisilnom ekonomskom depresijom prouzročiti neizmjerne i dalekosežne posljedice po javno zdravlje'”, napisao je.
Barone citira i bivšeg novinara New York Timesa te antikorona blogera, Alexa Berensona, koji je ustvrdio da su epidemiološka zatvaranja društva više odgodila nego spriječila zaraze. Na kraju zaključuje kako su to stare lekcije: “Vlade ponekad mogu usmjeriti, ali nikada sasvim kontrolirati prirodu. Nemoguće je sasvim poništiti rizik. Pokušaji da se smanji jedan rizik, može dovesti do rasta drugih. U nesigurnosti ljudi čine greške. Kao što je, možda, slučaj i s karantenama.”