Konstitutivnost Hrvata, Bošnjaka i Srba natkrovljujući je princip Ustava BiH kojem se entiteti moraju u potpunosti prilagoditi - ključna je odrednica ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine, koju je potvrdio i Ustavni sud BiH, a o kojoj se sve češće može čuti u kontekstu rasprava koje se ovih dana vode u povodu 25. godišnjice Daytonskog mirovnog sporazuma, piše Večernji list BiH.
Upravo se godinama pokušava proturati lažna teza o BiH kao navodno građanskoj državi, iako je Daytonski mirovni sporazum dao sasvim drugačije objašnjenje temelja na kojima počiva BiH, a to su zapravo konstitutivni narodi.
Legitimno predstavljanje
Simptomatično je kako se teze o građanskoj državi uglavnom aktualiziraju u vremenu kad treba raspravljati o donošenju pravednog Izbornoga zakona koji će jednom narodu u BiH, onom hrvatskom, konačno omogućiti izbor legitimnih predstavnika u institucije koje su određene za narodno zastupanje. Hrvatima je, i to uglavnom zbog derogiranja washingtonskih i daytonskih rješenja, takvo što još uvijek uskraćeno te im mnogobrojniji narodi vrlo lako mogu izabrati člana Predsjedništva, a izbornim inženjeringom nametnuti predstavnike u Dom naroda Federacije. Kada bi se donio novi Izborni zakon, i to sukladno presudama Ustavnog suda, Hrvati bi konačno mogli imati utjecaj na izbor svojih političkih predstavnika. I upravo je Ustavni sud, raspravljajući o Izbornom zakonu, jasno negirao teze o građanskoj državi. U odluci U-23/14, po apelaciji Bože Ljubića, Ustavni sud ponovno je podsjetio na opće načelo demokracije da vlast u državi proistječe iz naroda i pripada narodu. Iz Ustava BiH slijedi da je Ustav Bosne i Hercegovine kao narod označio konstitutivne narode koji zajedno s ostalima i građanima Bosne i Hercegovine čine zajednicu državljana koja jednakopravno ostvaruje vlast preko svojih predstavnika, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru te zajednice državljana koju predstavlja i čije interese zastupa.
Međutim, iz navedene alineje preambule Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. da je “podvukao” poseban, jednakopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća na svoju odluku broj U-5/98 (odluka o konstitutivnosti) u kojoj je Ustavni sud istaknuo: “Ovo označavanje u preambuli, stoga, mora biti shvaćeno kao jedan natkrovljujući princip Ustava BiH kojem se entiteti moraju u potpunosti prilagoditi prema članku III/3.(b) Ustava BiH”.
Kronologija ukidanja prava
No, nizom akcija visokih predstavnika došlo je do erozije političkih prava zbog čega je položaj danas takav da se više ni u kontekstu Doma naroda ne može govoriti o crti obrane od nametanja odluka. Tzv. Barryjevi amandmani omogućili su da izaslanike u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama županija. Prava Hrvata posebice su narušena 2002. godine amandmanima kojima je ukinuta potrebna većina u svakom klubu Doma naroda za potvrdu predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH. •